Biblija i to onaj njen dio koji se naziva Stari zavjet, za Židove je vjerska svetinja. Drugu skupinu (usmene) židovske predaje čini zbornik talmudske književnosti, poznatiji pod uopćenim nazivom Talmud. To je zbornik spisa i knjiga, rasprava i rabinskih tradicija u kojem su pojedina štiva razvrstana abecednim redom ili po poglavljima prema sličnosti predmeta koji se u njima obrađuju. Talmud se dijeli na Mišnu (naziv nastao od riječi opetovati, jer se usmena predaja učila opetovanjem) i Gemaru (od hebrejske i aramejske riječi kazivati i podučavati). Dok Stari zavjet štuju i kršćani i Židovi, Talmud je mjerodavan nauk samo za židove. U tom zborniku vino je čest predmet rasprave, a s obzirom na to da su pojedina štiva nastala u jednom, a druga u drugom vremenskom razdoblju i od različitih autora čija su iskustva o značenju i učinku tog pića različita, ne iznenađuje to što se ono jedanput hvali, a drugiput kudi. Svaka takva poučna poruka ima svoje logične temelje i na svojevrstan način svjedoči o prilikama i odnosima u društvu onog vremena.
U poglavlju o vinu i jelu sabrana su zanimljiva poučna kazivanja, od kojih se u nastavku citiraju samo neka.
Vidi: Kur’an o vinu.
Plijesni
plijesnima u običnom govoru nazivamo veći broj različitih gljivica, a za vinogradare od posebnog su interesa one iz
