Talijanski rizling koji se ponegdje u našoj literaturi naziva i talijanska graševina, jedan je kod nas od uobičajenih, ali zasigurno pogrešnih naziv bijele vinske sorte koju Hrvati nazivaju graševina. Na to je ukazao i Srećko Ljubljanović svojim radom, navodeći da bi ispravan naziv te tu sortu (po uzoru na naziv u svim drugim, pa i talijanskom jeziku) trebao glasiti rizling italički, prema čemu bi se vina iz tog kultivara u nas označavala italički rizling (na isti način kako se označavaju npr. i na talijansko jeziku; rizling italico, a ne rizling italiano). Italicima se naziva veća skupina jezično sličnih naroda (Latino-Falisci o Oskičko-Umbrijci) još u II. stoljeću prije Krista naselili Apeninski poluotok, točnije područje današnje središnje Italije. Zanimljivo je istaći da se među nađenim najstarijim spomenicima pisanim u ta antička vremena, na italskom jeziku (i to na falističkom) spominje vino (tvrdeći: “Foied vino pipafo cra carefo”, što bi prevedeno na klasičan latinski jezik glasilo “Hodie vinum bibam cras carebo”, a prvedeno na hrvatski “Danas pijem vino, sutra ću oskudjevati”.
Glavni, zimski ili pravi pup vinove loze
Glavni, zimski ili pravi pup vinove loze razvije se u pazušku lista na ljetorastu – mladici u tijeku njena rasta. S