U razdoblju između 1981. i 1985. godine u Švicarskoj je bilo evidentirano 14.000 ha vinograda, a u sljedećih pet godina one su povećane za 1.000 ha. Prema najnovijim statističkim podacima površine pod lozom su i u narednom razdoblju (sve do 2001.) ostale na istoj razini, a proizvodnja grožđa je od one u desetgodišnjem razdoblju (od 1981. do 1990.) kada se je proizvodilo prosječno godišnje 1.747.000 dt grožđa smanjena na 1.469.000 hl vina (u 2001.). Prosjeci uroda ovdje ne pokazuju mnogo što bjelodano pokazuje i sljedeći primjer. U 1989. godini proizvedeno je 1.700.000 hl vina, što je za 52,7 % više od uroda u 1988. Naime, u toj je godini loza izbjegla kasne proljetne mrazeve, pa je dobro ponijela, a zbog duge tople jeseni grožđe je potpuno dozrelo, te je iz njega proizvedeno vino natprosječne kakvoće. Ta proizvodnja vina u proteklih pet godina varira između 1.100.000 i 1.300.000 hl.
Ti podaci govore o klimatskim prilikama koji vinogradarstvu ovdje nisu baš uvijek skloni. Potrošnja vina (zahvaljujući uvozu) porasla od 39,34 l pro capita u 1995. na 42,91 l pro capita. u 2001. godini. Švicarska je naime velik uvoznik grožđa (od 350.000 do 380.000 dt) i vina (od 1.600.000 do 1.900.000 hl) te grožđica (oko 50.000 dt). Dvije trećine vlastite proizvodnje otpada na bijela. Zato se pretežito uvoze crna vina. U vinogradarskoj zoni zapadne Švicarska proizvede se preko 75 % od ukupne švicarske proizvodnje vina. Od šest vinogradarskih kantona ove zone „najvinogradarskiji“ je Valais (s oko 1.500 ha i god. proizvodnjom od oko 350.000 hl vina), pa ga neki nazivaju švicarskom Kalifornijom. Tu se proizvode najbolja švicarska bijela vina, od kojih su najzastupljenija ona od sorte fendant (kako ovdje zovu chasselas). Autohtone sorte ovoga kraja su amigne i arvine, obje bijele. Kada njihovo grožđe prezrije, odlična je osnova za proizvodnju slatkih vina kasne berbe. Crna vina iz grožđa pinota crnog, gamaya crnoga i drugih lokalnih sorata mnogi uspoređuju s najboljim francuskim, a među njima se najviše cijeni vino Dôle. U kantonu Vauda (s oko 3.200 ha) proizvode se gotovo isključivo bijela vina, a najveći vinogradarski kompleksi prostiru se uz Ženevsko jezero (od Nyona do Lausanne). Kanton Neuchâtel (zapadno od Berna, uz francusku granicu) koji također pripada ovoj zoni kao i prethodna dva, poznat je po svježim, voćnim bijelim fendant, ali i vrlo cijenjenim crnim vinima proizvedenim iz mješavine domaćih sorata i pinota crnog. Na ostale dvije vinogradne zone južna Švicarska (Locarno i Lugano) i sjeverna Švicatrska (bliže granici s Njemačkom) otpada oko 24 % sveukupne proizvodnje.
Na jugu proizvode najvećma crna vina iz merlota, a manje i iz drugih sorata, dok na sjeveru pretežito bijela, od kojih najviše chardonnay, johannisberg, pinot sivi, aligoté i dr. i, dakako, u kantonu Thurgau i müller thurgau. I tu ima iznimaka, pa je npr. u kantonu St. Galen gotovo 95 % vinogr. površina zasađeno sortom pinot crni. Švicarska proizvodi (na osnovi uvezenih vina) specijalna vina tipa madeira, marsala, jerez i porto, a dio svojih vina metodom champenoise pretvara u pjenušce, odnosno, vrenjem u tankovima, u bisere. Nije zabranjena ni prodaja hibridnih vina (kojih se godišnja proizvodnja cijeni na oko 30.000 hl) uz obvezu da se to vidno deklarira.
