Ivan Sokolić (Novi Vinodolski, 7. veljače 1930. – 28 travnja 2014.) pučku i građansku školu pohađao je u Novom, a po svršenoj Srednjoj poljoprivrednoj školi u Poreču raspoređen je na rad u Pamučnu industriju Duga Resa, gdje dvije godine radi kao polj. tehničar na poslovima melioracije tla ekonomije u Ribniku. Od 1949. pa do 1951. obnaša dužnost kotarskog agronoma u Klanjcu.
Po svršenom studiju na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu (smjer voćarstvo, vinogradarstvo, vinarstvo) godine 1955. i kraćeg službovanja u općinskim upravama Crikvenice i Novog Vinodolskog, preuzima dužnost ravnatelja kemijskog laboratorija Poljoprivredne stanice Poreč, te radi na kemijskoj analizi tala i kemijskoj analizi vina.
Od 1957. do 1985. radi u poduzeću za proizvodnju, preradu i promet vinom i proizvodima od vina (Vinoexport Umag, kasnije Istravinoexport Rijeka) gdje obnaša razne dužnosti (enologa, tehničkog direktora, direktora proizvodnje i pomoćnika gen. direktora). Za to vrijeme, uz rad nastavlja školovanje i svršava Višu školu za vanjsku trgovinu te apsolvira na postdiplomskom studiju iz vinarske tehnologije.
Na mnogobrojnim putovanjima u zemlji i inozemstvu (od Njemačke, Mađarske, Austrije, Italije, Francuske, Portugala, Poljske, Bugarske, Slovačke, Ukrajine, do Alžira, Izraela, Japana, Čilea itd.) upoznaje se s vinogradarskim i vinarskim prilikama u tim područjima, a kao član degustacijskih komisija (Pardubice, Klagenfurt, Novi Sad, Ljubljana, Zagreb…) i kvalitetom vina odn. proizvoda od vina. Od 1985. do 1988. direktor je Poljoprivredno-prehrambene poslovne zajednice Rijeka, a do umirovljenja obnaša dužnost višeg stručnog suradnika za unutarnju i vanjsku trgovinu u poduzeću Agrariacoop export-import Zagreb, baveći se pretežito nabavom i prodajom vinarske opreme i vina.
Od 1960. piše stručne i popularne članke o vinu u petnaestak listova, ponajviše o ocjenjivanju i kakvoći vina (šesnaest je puta bio član i nakon toga osam puta predsjednik internacionalnog žiria u Ljubljani), ali i drugim aktualnim temama. U Večernjem listu objavio je 39 napisa pod zajedničkim nadnaslovom “Savjeti enologa” (1977.), u Vjesniku (zajedno sa Srećkom Ljubljanovićem 1981.) feljton o povijesti vinogradarstva i vinarstva u Hrvatskoj, a u reviji “Vino” uz ostalo i niz napisa pod nadnaslovom “Moja vinoteka” (1983.-1984.). Urednik je i autor većine tekstova u “Zlatnoj knjizi o vinu” (Rijeka, 1976.). Zajedno s dr. Nevenkom Fazinićem izdao je knjigu “Moj vinograd i moje vino” (Zagreb, 1985.). “Prvi hrvatski vinogradarsko-vinarski leksikon” do sada je tiskan u četiri izdanja (Rijeka, Vitagraf, 1992. i 1993., (Novi Vinodolski, vlastita naklada, 1998.) i pod nazivom “Veliki vinogradarsko-vinarski leksikon” (Novi Vinodolski, vlastita naklada, 2006).
Tijekom 1995. počinje s izdavanjem “Male vinogradarsko-vinarske enciklopedije”. Iz te edicije do sada su objavljena četiri izdanja knjige “Tek i slast VINA” (Novi Vinodolski, 1995., 1996., 1999. i 2002.), četiri izdanja knjige “VINO, sunca i čovjeka rod” (Novi Vinodolski, 1995., 1996., 2001. i 2004.), te tri izdanja knjige “Iskrice o VINU” (Novi Vinodolski, 1996., 1997. i 2002.). U tijeku 1997. godine objavio je prvo, a 2001. drugo izdanje knjige “Džepni vinogradarsko-vinarski kalendar/priručnik”. Od 1998. godine voditelj je edukacije u udruzi Hrvatski Sommelier Klub, čije je tečajeve od 1999. do 2005. pohađalo 580 osoba, među kojima najviše ugostitelja, konobara, kuhara, vinarskih stručnjaka, turističkih djelatnika i vlasnika seoskih turističkih gospodarstava, ali i velik broj zainteresiranih građana drugih zanimanja.
Za doprinos razvoju vinogradarsko-vinarske kulture grad Novi Vinodolski (2004.) dodjeljuje mu nagradu za životno djelo, a Hrvatska turistička zajednica (2005.) proglasila ga je djelatnikom godine. Međunarodna udruga Red svetog Fortunata (Societe Supernationale Ordre de Saint Fortunat) dodjelila mu je 2009. godine iz istih razloga odličje Recherche de la qualité.
Na Sabâtini 2009. (međunarodnoj manifestaciji vinogradara i vinara koja je održana u organizaciji Zadružnog saveza Dalmacije od 5. do 7. studenog 2009. u mjestima Trogir-Kaštela), posebno povjerenstvo za izbor zaslužnih osoba i kolektiva, dodjelilo mu je priznanje “Ožanić, Stanko” za doprinos razvoju hrvatskog vinogradarstva i vinarstva
