Slavonija je danas naziv onog dijela nizina kontinentalne Hrvatske što se nalaze u porječju rijeka Save i Drave, od Moslavačke gore na zapadu, s Požeškom kotlinom u središtu, te na istoku do Srijema. U prošlosti to je bilo znatno šire područje (od Velike Kapele i Gvozda do istočnih granica rimske Savske Panonije). Prema regionalizaciji vinogradarskih područja u RH, Slavonija je naziv jedne od vinogradarskih podregija koja obuhvaća deset vinogorja i to: vinogorje Đakovo, Slavonski Brod, Nova Gradiška, Požega-Pleternica, Kutjevo, Daruvar, Pakrac, Feričanci, Orahovica-Slatina i Virovitica.
Blago nagnuti i jugozapadu okrenuti i osunčani položaji Dilja, Požeške gore, Krndije i Papuka (953 m) i Psunja (984 m) idealni su za uzgoj v.l. pa se može pretpostaviti da se ta kultura ovdje uzgajala još i u predrimsko (keltsko, ilirsko-japodsko) doba. Pisani dokumenti međutim potječu iz kasnijih vremena, točnije iz doba vladavine cara Proba (Marka Aurelija 232.-282.), kada je on svoje legije prisiljavao između ostalog i na sadnju vinograda po obroncima Fruške gore (539 m/nm, tada zvane Mons Alma), zbog čega je navodno i izgubio život. U doba seobe naroda (od VI. do XII. stoljeća) ovuda su prošla germanska (Langobardi i Ostrogoti) i druga nomadska plemena (poput Avara), pa je u to doba, kao i u doba osmanlijske okupacije vinogradarstvo nazadovalo. Najzaslužniji za održanje proizvodnje grožđa i vina, kako i prije turske okupacije tako i nakon tog razdoblja, zacijelo su Slaveni, točnije Slavonci koji su u ove krajeve stigli već u VI. stoljeću i trajno se ovdje nastanili. U spomenutom poslijeturskom razdoblju značajnu ulogu u obnovi vinogradarsko-vinarske proizvodnje na ovim prostorima imala su velika vlastelinstva (Odescalchi u Iloku, Eltz u Vukovaru) i gospodarstva (poput Turkovićevog u Kutjevu i biskupskog u Đakovu), gdje su se proizvodila znana i cijenjena vrsna vina. U Slavoniji i to u (Podravskoj) Slatini izgrađena je (u vlasništvu knezova Schaumburg-Lippe) prva kod nas tzv. “tvornica šampanjaca” koja je poslovala od 1885. do 1912. godine. Na sajmu vina u Zagrebu, što je održan 1891. njihov je pjenušac nagrađen visokim odličjem.
Klima ovog područja svrstava se u kontinentalnu. Temperature zraka i vrsta i količina oborina najbolji su pokazatelji klimatskih prilika. Srednja godišnja temperatura kreće se između 10,5 i 12°C, najniže srednje mjesečne temperature pojavljuju se u siječnju (oko 0,3-0,5°C), najviše u srpnju (oko 20,5°C), a u tijeku vegetacije (koja traje oko 193 dana u godini) iznosi oko 17°C. U tijeku godine padne oko 790 do 800 mm vodenog taloga (pola u doba vegetacije), pa s obzirom na rečeno (god. oborine: sred. god. temp.) klima ovog kraja se može svrstati u humidnu čija je jedina zamjerka da se u doba zriobe izkazuje prekomjerna vlaga. Prema shemi svrstavanja određenih klimatskih područja u zone po A. J. Winkleru, zbir efektivnih temperatura u najvećem dijelu ove podregije iznosi između 1372 i 1648°C, što znači da bi se ubrojilo u II. zonu. Prema našem Pravilniku podregija Slavonija sa svim svojim vinogorjima svrstana je u zonu C1. Pretežni dio tala na kojima se uzgaja v.l. svrstava se u deluvijalna (a to su tla nastala taloženjem čestica gline i pijeska erozijom padina Dilj gore i ostalih planina, na kojima su šume krčene u cilju stvaranja obradiva tla). Matični supstrat je lapor (smjesa gline i vapnenca), na kojima su se tijekom dugih razdoblja tzv. descendentnim tokovima formirala slabo plodna, kisela (pH 3,5 -5,3) podzolasta tla u kojima u pravilu nedostaje svih važnih fiziološki aktivnih hranjivih tvari i humusa (koji se kreće između 2 i 4 %). Mnoga od tih tala su vjekovima obrađivana i gnojena, pa se danas svrstavaju u antropogena vitisol tla.
Nakon pojave gljivičnih bolesti i štetnika filoksere koje su zaprijetile propašću ove kulture, sav je znanstveni svijet pozvan na rješavanje tog, tada se sumnjalo, nerješivog zla. Rješenje je nađeno, zaštitom kemijskim pripravcima, (čime se uspješno suzbija pepelnica i peronospora) a u borbi protiv filoksere valjalo je obnoviti vinogradarstvo na novim osnovama (cijepljenjem europske na američkoj podlozi). Najintenzivniji napad filoksere (npr. u daruvarskom kraju) dogodio se je u razdoblju 1895.-1905. Prva obnova vinograda na am. podlozi u ovom kraju počela je 1896. na imanju obitelji Turković (koja 1882. god. dolazi u posjed tog gospodarstva na kojem je bilo već zasađeno 25 katastarskih jutara v.l.), a zatim 1897. na đakovačkom biskupskom imanju i to zaslugom J.J.Strossmayera. Obnovu je valjalo provesti i na imanjima malih seljačkih gospodarstava, pa su se osnivale udruge vinogradara i vinara (npr. Slavonski Brod 1880.), odnosno vinogradarske zadruge (1932. u Daruvaru) zemljišne zajednice i organizirale večernje škole i cijepljarski tečajevi.Taj je posao potrajao dugo, pa su se i nakon I. svjetskog rata osnivale pučke štedionice, potrošačko-proizvođačke zadruge, privatna (1928. godine u Velikim Zdencima) i (na tim temeljima 1930. u Daruvaru) državna poljoprivredna škola. Da bi se zadovoljila velika potreba na američkim korjenjacima, osnivaju se lozni matičnjaci i rasadnici, a kad se već provodi temeljita regeneracija vinogradarstva, introduciraju se (uvode se) nove, na bolesti otpornije i uz to kvalitetnije sorte. Novi uzgojni oblici (uz kolac i žicu), odgovarajuće podloge s obzirom na sastav tla (sada je to najčešće Berlandieri x Riparia Kober 5BB i SO4), širi međuredni razmaci itd., kao i izgradnja suvremenih zadružnih podruma, unaprijedili su kvantitetu uroda i kvalitetu proizvedenih vina, koja su postala cijenjena na domaćem i na stranom tržištu. Odlikovanja koja su ta vina osvajala na natjecanjima kod nas i u svijetu najbolja su potvrda tome.
Prvi i Drugi svjetski rat i ovdje su pogubno utjecali na održavanje postojećih i izgradnju novih vinogradarskih i vinarskih pogona. Takva su se negativna kretanja nastavila i u poslijeratnom razdoblju, sve dok se, (nakon II. svjetskog rata) vinogradarskom i vinarskom proizvodnjom nije počeo baviti društveni sektor koji ulaže velika financijska sredstva u nove plantažne vinograde. Na tim poslovima posebno se ističu IPK Osijek (Podravska Slatina-Feričanci), PK Orahovica, PIK Đakovo, PPK Kutjevo, PIK Jasinje-Slavonski Brod i “Podravka”, OOUR Kooperacija, Daruvar. U tom se razdoblju provodi modernizacija podrumarstva, proširuju se pogoni za preradu grožđa i doradu vina u postojećim vinarijama (primjerice u Kutjevu), odnosno grade se (po uzoru na razvijene vinogradarske zemlje) za to doba suvremeni industrijski pogoni (poput onog u Mandićevcu).
Nosilac sortimenta slavonskog vinogradarstva (od doba obnove nakon filokserne zaraze pa sve do danas) postao je i vinski kultivar graševina koja na početku trećeg milenija zauzima oko 40 % svih vinogradarskih površina. Ostale (prema Pravilniku NN 159/04) preporučene bijele sorte su: pinot bijeli, pinot sivi, chardonnay, sauvignon, traminac crveni, traminac mirisni, silvanac zeleni, rizling rajnski, rizvanac (müller thurgau), manzoni bijeli, muškat ottonel, kerner, moslavac, ranfol (štajerska belina), zelenac slatki bijeli, a od kultivara s crnim grožđem to su frankovka, pinot crni, zweigelt, merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc, portugizac i syrah.
Prema jednoj analizi stanja asortimenta u privatnim nasadima došlo se je do saznanja da se još podosta uzgajaju slankamenka crvena i bijela, mirkovača bijela, smederevka bijela, zelenika bijela, dinka crvena. Od crnih uz kadarku uzgajaju se sišanka crna, prokupac i kavčina crna. Od zobatica dvostruko je više bijelih (plemenka bijela, crvena, praskava, kraljevska i peršunasta, zatim kraljica vinograda i afus ali), dok je među crnima najzastupljeniji muškat hamburg. Na nižim položajima uzgajaju se i hibridni proizvođači (od crnih najviše izabela, od bijelih noah).
Najveći broj registriranih proizvođača vina s k.z.p. iz ove podregije ima svoje sjedište u vinogorju Kutjevo. Manji broj dolazi iz ostalih vinogorja podregije Slavonija, tj. iz vinogorja Požega-Pleternica, Đakovo, Orahovica-Slatina, Slavonski Brod, Nova Gradiška, Pakrac, Feričanci, Daruvar i Virovitica. Dva proizvođača iz podregije Slavonije svoja sjedišta imaju u gradu Zagrebu.
Vidi: ZOV u RH, POV u RH, Hrvatska. it:Slavonia
