Slano – jedan od (bar) četiri osnovna okusa što ga izazivaju ionizirane soli. Različite soli imaju različit indeks slanoće. Ako određenu molarnu koncentraciju kuhinjske soli (NaCl) označimo s indeksom 1, onda će ista molarna koncentracija amonijskog klorida (NH4Cl) imati indeks 2,5, a kalijeva klorida (KCl) tek 0,6. To znači da će ista molarna otopina amonijskog klorida izazvati na naš osjet dva i pol puta jači dojam slanoće u odnosu na kuhinjsku sol i sl. Prag osjetljivosti za slano je visok (oko 0,01 mola). Manja koncentracija slanog izaziva ugodu, veća neugodu. Okusni pupoljci koji reagiraju na slano smješteni su ravnomjerno po cijeloj površini jezika, ali taj osjet dobro registriraju i oklusni pupoljci za kiselo (sa strane jezika) i za gorko (na korijenu jezika). Neke soli uz slan ostavljaju i gorak okus (gorka ili seignetteova sol, koja je sol vinske kiseline, kalijski-natrijski-tartarat, KNa (C4H4O6). U vinu najodgovornija sol za slano je kuhinjska sol (ili NaCl), koja najčešće dospijeva u vino posolicom. Od kationa osjet slanog izazivaju K+ i Na+, a od aniona Cl–. Dnevna potreba najčešće upotrebljavane soli je uporaba kuhinjske soli (NaCl), a za normalno funkcioniranje ljudskog organizma dovoljna je njena dnevna potreba od oko 2 grama (ili 2.000 mg). U različitim namirnicama ima više ili manje te soli (u 100 grama taj se sadržaj kreće kod kruha oko 500 mg, u zelenoj salati upola manje, u dimljenoj šunki oko 2.500 mg, u krumpiru 20 mg kod jabuka oko 1 mg). Sadržaj kuhinjske soli u vinu ovisi o položaju na kojem se uzgaja vinova loza (posolica uz more) i o načinu pranja suđa (npr. morskom vodom). U RH, količina kationa natrija (Na+) u vinima u prometu nesmije prekoračiti 20 mg/L.
Vidi: tjelesna osjetila, posebna osjetila, okus, kemijski sastav vina, SI, mineralna voda.
Baril
Baril (tal. barile), iz keltskog prešlo u sve romanske jezike, a otuda (iz tal.) i u hrvatski. To je manja, ...
