Siva plijesan (lat. ime uzročnika Botrytis cinerea), vrlo česta bolest v. l. koja se još naziva i obična trulež grožđa ili botritis, i koja pričinja velike štete naročito u plantažnim i bujnim vinogradima i vlažnim jesenima. Ista gljivica u suhim i toplim jesenima pridonosi kakvoći grožđa, pa je tada nazivamo plemenitom plijesni. Gljivica prezimi na rozgvi (sklerocij) da bi, kad za to nastupe pogodni uvjeti, stvorila ljetne spore (konidije) koje već i u cvatnji (ako je proljeće vlažno i prohladno) mogu nanijeti štete. U takvim se slučajevima cvat prekrije sivom plijesni i malo zatim osuši. Slične znakove truljenja grožđa u razdoblju zrenja (kada u bobici šećer poraste iznad 12 %) ponekad izazivaju i druge vrste gljivica (Penicilium glaucum), a sumnja se da u razvoju te bolesti zvane kisela trulež grožđa, (koju ne treba poistovjetiti ni s botritisom ni s plemenitom plijesni), značajnu ulogu imaju i neke bakterije. U vlažnim godinama (kakve su češće u kontinentalnim vinogorjima), iako se gljivica javlja već i u doba razvoja grozdića, (a tada se naziva zelena plijesan), najveće štete od ove bolesti su one u jesen, a spriječavaju se izlaganjem grožđa suncu (pljevljenjem i zalamanjem zaperaka, otkidanjem lišća koje grozd zaklanja i drugim kulturalnim mjerama), ali najučinkovitije prskanjem botriticidima. Borba protiv ovog štetnika u vlažnim godinama mora početi prije cvatnje (kad je grozdić još u obliku duda).
Slijedi prskanje poslije cvatnje i u stadiju kad su bobice veličine graška, a grozd još rahao, jer tada zaštitno sredstvo prodire i s njegove unutarnje strane. Ako se bolest razvije, uz neposredne štete smanjenja uroda i do 80 %, jednako su opasne i one posredne koje se iskazuju u padu kakvoće (pljesniv vonj i neugodan okus grožđa i vina, mošt se zbog sluzavosti teže taloži, tijek vrenja je usporen, vina iz takva grožđa imaju povećan sadržaj hlapivih kiselina). Znajući sve navedeno, vinogradari, posebno iz područja gdje su jeseni vlažne, saditi će otpornije sorte ili sorte ranijeg sazrijevanja. Na dozrijevanje se može utjecati i pravilnom gnojidbom (izbjegavajući jaču gnojidbu s dušičnim gnojivima). Uzgojnim oblikom i već spominjanom zelenom rezidbom valja omogućiti prozračnost sklopa. Zaštitu pak provoditi kombiniranom metodom (ne samo na temelju faze razvoja loze, već i na temelju klimatskih opažanja (vlaga, temperatura). Brojna sredstva (botriticidi) nisu uvijek jednako učinkovita, jer gljivica ima sposobnost stjecanja otpornosti na njih (postaje rezistentna), pa se preporuča savjetovanje sa stručnjakom. Uz brojne, našim vinogradarima poznate botriticide (Ronilan, Kidan, Sumilex i dr.) upravo zbog spomenute rezistentnosti preporučljivo je koristiti i neke nove (poput Mytoss, Switch). Primjenom fungicida širokog spektra (Folikur E), što se koristi u suzbijanju peronospore i oidija, uspješno se suzbija i Botrytis. Spomenimo na kraju da koncentracija otopine kojom se prska mora biti u skladu upute proizvođača preparata što se koristi kao i rok primjene, kako bi bilo dovoljno vremena da se aktivne tvari još na grožđu razgrade i da ne štete ljudskom zdravlju, ni razmnažanju kvasca.
