Prošek

Prošek je po ZOV-u Republike Hrvatske svrstan u grupu specijalnih vina kao desertno vino proizvedeno bez ikakvih dodataka. Prije pojave trsne uši, pepelnice i peronospore vinova loza se naročito u primorskoj Hrvatskoj uzgajala isključivo na strmim i skeletnim vinogradarskim položajima. Na takvim položajima i u toplim i suhim jesenima proizvodilo se grožđe s obiljem šećera, a iz takva grožđa prirodno slatko vino prošek. Dakako, najviše takva vina izuzetne kakvoće proizvodilo se u Dalmaciji, pa je na tržištu ono označavano kao Dalmatinski prošek. Ovako proizveden prošek, bez ikakvih dodataka (vinskog alkohola i ugušćenog mošta), bilo je, zapravo, vino u doslovnom smislu s ostatkom neprevrela šećera, tj. proizvod koji bi odgovarao u cijelosti kvalitetnom vinu kasne berbe, naročito vinima koja se dobiju izbornom berbom, izbornom berbom bobica, odnosno izbornom berbom suhih bobica. Prošek je hrvatski tradicionalni proizvod, zbog čega taj naziv valja zaštiti. Nakon filokserne zaraze i naročito razvojem trgovine (čemu je najviše pomogao razvoj željeznice) kao i zbog neodgovarajuće vinogradarske politike, ustroj vinogradarstva primorske Hrvatske znatno se promijenio. Vinogradi se spuštaju u plodna polja, čime je povećan obujam proizvodnje vina (ukupno i po jedinici), ali zato smanjena proizvodnja prezrelog grožđa, a time i prošeka proizvedenog po klasičnom postupku. Taj nedostatak proizvodnje prirodnog slatkog vina prošeka nadomještan je proizvodnjom specijalnog vina istog imena. Naime, prošek koji se nakon opisanog razdoblja nalazio u prometu, proizvodio se iz mošta zrelog grožđa, ali uz dodatak ugušćenog mošta, karamela i eventualno drugih bonifikatora. Takva je proizvodnja i označavanje takvog proizvoda s nazivom prošek stupanjem na snagu novog ZOV (NN 96/03.) zabranjena.
Vidi: pečena vina, slamnata odn. vini santi, mađarsko slatko vino tokajac..