Mineralna voda se sastavom (minerala i plinova), a nerijetko i toplinom na izvorištu ili crpilištu, razlikuje od ostalih voda (kišnice, riječne, jezerske itd.) i koju čovjek koristi za piće, za liječenje nekih oboljenja, odnosno za neke druge potrebe.
Voda koja potječe iz „vodonosnika“ (kako se nazivaju podpovršinske propusne geološke naslage kroz koje prolaze podzemne vode) izvirući, ili crpkama dignuta na površinu, mora prije stavljanja na tržište, proći odgovarajuću kontrolu, kako bi se provjerilo odgovara li mikrobiološkim i drugim propisanim kriterijima.
Takve propise, na temelju Zakona o hrani (NN 46/07 i 55/11), donio je ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, a oni su sadržani u Pravilniku o prirodnim mineralnim i prirodnim izvorskim vodama (objavljenom u NN 95/11) i u Pravilniku o izmjenama od 21.travnja 2011. (objavljenom u NN 042/2011). Tim se pravilnicima (u skladu općih odredbi) propisuju postupci koje je potrebno provesti prije stavljanja prirodnih mineralnih i prirodnih izvorskih voda na tržište. To se ne primjenjuje na vode koje se koriste na izvorima termalnih i hidrotermalnih objekata u ljekovite svrhe (za koje je regulativa sadržana u Pravilniku, objavljenom u NN 113/08).
Na području RH postoje brojna vrela prirodnih izvorskih i prirodnih mineralnih voda koje čovjek koristi od svog postanka. O korištenju izvorišta mineralnih voda, njihovom uređenju i održavanju u davnoj i bližoj prošlosti postoje brojni dokazi, ponajviše iz doba rimskog carstva (npr. Aque Jasae-Varaždinske toplice i dr.). Zahvaljujući napretku kemijske, medicinske i drugih znanosti, spoznate su mnoge zanimljive pojedinosti o nastanku, sastavu i djelovanju spomenutih voda na zdravlje čovjeka. Mineralne vode u kojima je (kemijski vezan, otopljen ili slobodan) ugljični dioksid, a koje se zbog sadržaja ugljične kiseline nazivaju i kiselicama (CO2 + H2O = H2CO3), intenzivnije otapaju silikatne stijene, pa su upravo zbog toga bogatije bikarbonatima (kalija, kalcija, natrija itd). O porijeklu i nastanku ugljičnog dioksida u tim vodama postoji veći broj odgovora. Jedan od njih je oksidacija pirita (FeS2) i nastanak sumporne kiseline (H2SO4) koja se vezuje sa zemnoalkalnim metalima (primjerice sa kalcijem CaCO3 + H2SO4 = CaSO4 + CO2 + H2O). Prirodna mineralna ili izvorska voda koja se stavlja u promet mora biti na odgovarajući način označena – deklarirana, a između ostalih podataka potrošača naročito zanima koliko u toj vodi ima kationa – magnezija (Mg+), natrija (Na+) i kalcija (Ca+), a koliko aniona – hidrogenkarbonata (HCO3-), sulfata (SO42-) i klorida (Cl-). U različitim mineralnim vodama koje se najčešće nude na našem tržištu sadržaj tih sastavina (koje utječu na razinu krvnog tlaka ljudi) je raznolik, što se vidi i iz slijedeće tablice u kojoj su iskazane samo količine natrija u mg u 1000 ml mineralne vode.
voda ml/1000 ml
Sv.Rok 1,2
Jana 2,2
Bistra 2,6
Studena 9,5
Tempel 118,6
Tempel 118,6
Radenska 409,0
Kapljica 699,0
Studenac 803,2
Jamnica 903,9
Donat 1700,0
