Malvazija (najčešće uz dodatak generičke oznake primjerice dubrovačka, istarska i sl.) je zajedničko ime za velik broj različitih ili srodnih sorata koje se uzgajaju od davnina u vinogorjima Mediterana, a koje se osim podjele po boji (na bijele, ružice i crne) mogu razvrstati i po drugim karakteristikama (primjerice na vrlo aromatične, aromatične i nearomatične itd.). Razlike se iskazuju u rodnosti, u sposobnosti nakupljanja šećera i kiselina, sklonosti ambijentu, u različitom vremenu dozrijevanja, otpornosti prema bolestima i, dakako u odnosu na ampelografska mjerenja i genetičku raznolikost među pojedinim sortama, odnosno u odnosu na varijabilnost unutar iste sorte.
Za vrijeme održavanja međunarodnog znanstvenog skupa o malvazijama na Mediteranu (u organizaciji Instituta za poljoprivredu i turizam iz Poreča, od 19. do 21. 05. 2005.) iznijeti su brojni zanimljivi podaci o malvazijama, pa je uz ostalo istaknuto da među više od 50 kultivara koje nose to ime, samo za njih 20 ne postoji ni jedno drugo (odnosno ne postoji neki drugi sinonim, tj. istoznačnica). S obzirom na to da se imenom malvazija označava velik broj (čak oko 37) kultivara kojima je izvorno i glavno ime neko drugo, predlaže se napuštanje te prakse i korištenje isključivo jednog (u ovim slučajevima glavnog naziva koji nije naziv malvazija), posebno ako se genetičkom analizom potvrdi da ti kultivari nisu u rodbinskoj vezi s onima koji se tradicijski nazivaju samo malvazijama.
Pretežni broj kultivara što se oduvijek nazivaju malvazijama su bijele. Manji broj (njih oko osam) je muškatnih. U talijanskom nacionalnom registru osam ih je upisano kao vinske sorte, ostale se još ispituju. U hrvatsku Nacionalnu listu priznatih kultivara v.l., uvrštene su i preporučene dvije malvazije i to malvazija istarska i malvasija dubrovačka.
Najveći broj kultivara što nose oznaku malvazija uzgaja se u Italiji, a tamo se nalaze i najveće površine pod tom sortom vinove loze. Značajne površine nalaze se i u drugim, uglavnom europskim mediteranskim državama. Najzapadnije se malvazija uzgaja na španjolskim Kanarskim otocima (ispred zapadne obale Afrike), a zatim redom od portugalskih otoka Azora i kopnenih vinorodnih područja u toj zemlji do vinogradarskih regija u Španjolskoj, Francuskoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Albaniji i u Grčkoj, otkuda, prema mnogima, ta sorta (ili u nekim slučajevima možda samo to ime) nasljeđuje svoje podrijetlo.
Najčešće se spominju:
- malvasia bianca lunga (čije su istoznačnice još malvasia Toscana, malvasia bianca di Toscana i malvasia del Chianti),
- malvasia di Candia (za koju postoje još dvije istoznačnice: malvasia i malvasia di Alessandria) koja je vrlo rodna sorta,
- malvasia del Lazio, (za koju također postoje dvije istoznačnice (malvasia gentile i malvasia puntinata).
- malvasia di Casorzo (koja se još naziva i moscatellina)
- malvasia delle Lipari (nekad zvana malvasia di Lipari), koja je istoprema DNK analizi istovjetna sa dubrovačkom malvasijom.
- malvasia di Sardegna je sorta za koju mnogi ampelografi tvrde da je istovjetna sa malvasia di Sitges (koja se uzgaja u Španjolskoj) i sa našom malvasijom dubrovačkom.
Malvazija istarska koja se uzgaja najviše u hrvatskoj Istri, manje u Sloveniji i još manje u Italiji (Friuli), prema mnogim ispitivanjima s obzirom na ampelografska i agrotehnička svojstva i posebno s obzirom na kakvoću vina koja se dobiju preradbom njena grožđa, vodeća je sorta u usporedbi sa svim malvazijama.
Ružičastu malvaziju ruža (malvasia rosa) koja je nastala mutacijom pupa malvasie di Candia a sapore semplice i koja je tek u novije doba izolirana (1967. godine) krasi aroma što podsjeća na ružin cvijet i visoka rodnost (s grozdom srednje veličine) i sposobnost obilnog nakupljanja šećera i kiselina.
Malvazija di Candia aromatica se koristi za proizvodnju desertnih vina i pjenušaca, a najviše uzgaja u talijanskoj vinorodnoj pokrajini Emilia-Romagna (oko Piacenze).
Od nekoliko crnih malvasia najviše se uzgaja malvasia nera di Basilicata.
Malvasia nera di Brindisi ima mnogo istoznačnica od kojih ćemo spomenuti tri:
- malvasia nera (crna) di Lecce
- malvasia negra
- malvasia nera di Candia).
U literaturi se spominju još:
- malvasia Furhmann
- malvasia nostrana
- malvasia di Schierano
- malvasia di Sardegna
- malvasia di Bosa koje se uzgajaju na Sardiniji.
Malvasia crna, na tržištu zvana malvasia Kloster Muri-Gries je slabo rodna, a malvasia bianca lunga koja je u ne tako davnoj prošlosti bila vodeća sorta u toj talijanskoj pokrajini sada se napušta zato što više ne ulazi u sljubljivanje grožđa za proizvodnju vina Chianti. Tu sortu neki poistovjećuju s malvasiom di Montegonzi, hvaljenom pred više od 300 godina (od F. Redia, 1685.).
Spomenimo da se malvasia di Lazio uzgaja na gotovo svim talijanskim otocima u Tirenskom moru (isole Ponziane), zatim na otocima južno od Napulja (Ischia) i sjevernije na otoku Elbi, otoku koji se nalazi u Korzičkom prolazu.
Uzgoj malvazije di Madeira datira od 1513. (kako bilježi španjolski slikar F. de Herrera). Najnovija istraživanja nisu potvrdila nikakve sličnosti između ove malvazije i malvasia di Candia, odnosno s malvasiom di Spagna, kako se ranije sumnjalo. U Španjolskoj se sorte pod imenom malvazija (među njima najviše malvasia di Spagna) uzgajaju na oko 6.000 ha i to pretežno u vinogradarskim regijama Kanarsko otočje, Castilla i Valencia, a u prošlosti taj je uzgoj bio značajan i u Rioji, Kataloniji i na Balearima.
Uzgoj malvazija je u raznim povijesnim razdobljima podosta varirao. Tako se pouzdano zna da je malvazija istarska bijela tek nakon filokserne zaraze (krajem XIX. i početkom XX. stoljeća) preuzela vodeće mjesto u vinogradarstvu Istre u odnosu na autohtone, poglavito crne vinske sorte (teran i rafošk).
Vinogradarski stručnjaci iz rasadnika u Rauscedu (Italija), baveći se proizvodnjom loznih cijepova za tržište izdvojili su veći broj za proizvodnju interesantnih klonova:
- dva klona malvasia Candia Rauscedo
- dva klona malvasia del Chianti Rauscedo
- četiri klona malvazije istarske
- tri klona malvasia nera di Brindisi i
- osam klonova malvasia di Lecce
Kao što je na već spomenutom simpoziju u Poreču istaknuto, ovi klonovi se već nalaze u eksploataciji. Koliko je to značajan posao govori i podatak da se u tom, zacijelo najvećem loznom rasadniku u svijetu godišnje proizvede oko 67 milijuna cijepova od čega (od 1982./83. godine) na malvazije otpada oko 10%, a to je značajan dio. Iz te proizvodnje cijepova isključene su one sorte koje imaju manju ekonomsku vrijednost poput malvasia di Casorzo, malvasia delle Lipari (ex malvasia di Lipari, kao što je već istaknuto, kod nas se taj kultivar naziva malvasia dubrovačka), malvasia di Schierano, i malvasia di Bosa odnosno one za koje tržište ne pokazuje interes, a to su malvasia Candia čija je proizvodnja smanjena od 3 milijuna na oko 400.000 i malvasia del Chianti, čija je godišnja proizvodnja od 1,3 milijuna pala na 200.000 komada cijepova.
Na tržištu loznih cijepova traže se kvalitetne malvazije, a to su malvasia del Lazio za talijansko tržište i malvazija istarska, za hrvatsko tržište i to najviše za podregiju Istra (oko 80%), a samo manjim dijelom i za tal. vinorodnu pokrajinu Friuli. Na kraju ovog prikaza navedimo da je ime malvazija usko vezano s Mletačkom republikom i njihovom vinskom trgovinom iz grčke luke Monemvasia (što u prijevodu znači luka s jednim ulazom) do mletačkih, posjeda i drugih za njih važnih tržišta u kontinentalnom dijelu Europe. Prema nekim podacima naziv malvazija datira još iz vremena prije Krista, ali je u različitim razdobljima bio više ili manje u uporabi (najviše u XVI. stoljeću). Vino malvaziju (i to ono s Kanarskih otoka pod imenom Malmsey) u svojim djelima spominju i hvale engleski dramski pisac William Shakespeare (1564.-1616.), talijanski dramatičar Carlo Goldoni (1707.-1793.), škotski pjesnik i romanopisac Walter Scott (1771.-1832.), engleski književnik lord George Gordon Byron (1788.-1824.) i mnogi drugi.
Inicijativom istarskih vinara okupljenih u udruzi Vinistra, koji su suvremenim postupcima preradbe grožđa malvazije istarske dokazali postojanje do sada neiskorištenih njenih potencijala i brojnim zanimljivim radovima stručnjaka Instituta za poljoprivredu i turizam iz Poreča koje provodi u suradnji sa stručnjacima Agronomskog fakulteta iz Zagreba i s drugim sličnim ustanovama iz Italije i Slovenije, otvara se novo razdoblje, te očekuju važni odgovori (s područja ekonomije, vinogradarske i vinarske tehnologije) o utjecaju lozne podloge, uzgojnog oblika, autohtonih kvasaca, dirigirane mlječno-kiselinske fermentacije, predfermentativne maceracije, njege u drvenom suđu i drugih čimbenika na kakvoću konačnog proizvoda. it:malvasia
