Kukci (lat. insekti od riječi insecure = zarezati, latinski znanstveni naziv Hexapoda) su jedan od ukupno četiri razreda iz koljena člankonožaca (Arthropoda). Ostala tri su paučnjaci – Arachnida, raci – Crustacea i stonoge – Miriapoda.
Životinjsko carstvo (koje se razvrstava u koljena, razrede, redove, porodice, rodove i vrste i kod kojih se, jednako kao i kod drugih carstava vrste – lat. species znanstveno označaju latinskim nazivima – tzv. binarnom nomenklaturom Linnaeus, Carl (Linné) i to imenom roda i vrste), prema procjenama starim oko stotinjak godina, navodno broji oko milijun živih i manji broj izumrlih (pretežno na temelju u jantaru (fosilnoj smoli) očuvanih i opisanih) vrsta. Najnovija znanstvena istraživanja opovrgnula su takvu tvdnju jer su (kako navodi pok. akademik Maceljski, Milan) u životinjskom carstvu kukci najbrojnija i vrlo raznolika skupina živih bića od kojih je već do sada opisano više od milijun vrsta, a procjenjuje se da ih je još neopisanih najmanje od tri do četiri milijuna. Jednako tako i broj pronađenih izumrlih vrsta kukaca se svakog dana povećava, pa je tako paleontološki muzej (Chiclayo iz Peru-a) objavio (2011. godine) kako su na sjeveru Amazonije u jantaru, što se kopa u nalazištima te fosilne smole s lijeve strane rijeke Santiago, pronađene brojne vrste kukaca iz reda dvokrilaca i tvrdokrilaca te iz razreda paučnjaka, stare oko 20 milijuna godina.
Taj podatak o mogućem a do sada neopisanom broju (živućih i izumrlih) vrsta kukaca, mogao bi biti i višestruko veći, o čemu se pouzdan odgovor neće vjerojatno uskoro dobiti.
Neki kukci iz skupine krilaša (Pterigota, kao što su opnokrilci, leptiri, dvokrilci, mrežokrilci itd.) su jedini beskralježnjaci koji lete. Tijelo im se sastoji od kolutića, kao i kod ostalih člankonožaca, (kojima ime potječe od člankovitih nogu) kojima je tzv. exsoskelet izgrađen od hitina (koji je građom sličan polisaharidu celulozi, s tim da se u njegovoj građi nalazi i dušik u formi N-acetil ß glukozaminskih jedinica). Takav hitinski zaštitni oklop (koji je usput rečeno vrlo otporan na enzimatsku razgradnju. Razgrađuju ga aktinomiceti (skupina bakterija koje žive u tlu ili kao patogeni u ustima čovjeka). Hitin daje kukcima čvrstoću, stabilnost i zaštitu.
Tri dijela tijela kukaca čine: glava (lat. cephalon), prsište (thorax) i zadak (abdomen). Na glavi kukca nalazi se jedan par ticala i jedan par sastavljenih očiju, te usta građena za grizenje ili bodenje ili lizanje ili sisanje. Na prsima se nalaze 1 ili 2 para krila i 3 para člankovitih nogu (za hodanje ili skakanje ili plivanje). Neki se kukci glasaju kuckanjem čeljustima ili glavom, a neki tarući čvrste hitinske dijelove. Manji broj kukaca ima svjetlila – u nas najpoznaziji takvi kukci su krijesnice. Dišu uzdušnicama. Oplodnja je unutrašnja (ženka polaže oplođeno jaje iz kojeg nastaje ličinka, zatim kukuljica i na kraju odrasli kukac. I ličinka i odrasla jedinka se u više navrata presvlače, odbacujući stari eksoskelet. Neki kukci nemaju opisanu potpunu pretvorbu (vretenca, skakavci). Najveći njihov broj se hrani biljnim organima (lišćem, cvijetom, korijenom, plodovima, sišu biljni sok i sl., pa ih svrstavamo među biljojede – fitofage), od kojih neki čine značajne štete u prirodi i na kultunom bilju (pojavljujući se stalno – permanentno ili povremeno – periodično), a da bi se to suzbilo, provodi se zaštita bilja biološkim, biotehničkim i sintetskim kemijskim pripravcima.
Dio kukaca predatora (koji se hrane drugim kukcima – lisnim ušima i drugim biljnim štetnicima), kakva su primjerice brojne vrste božjih ovčica zvanih još i bubamare – Coccinellidae i druge entomofagne vrste pridonose smanjenju šteta, zbog čega fitomedicina nastoji te korisne kukce zaštititi i uzgajati ih. To vrijedi i u zaštiti drugih korisnih kukaca (primjerice pčela – Apidae) koje čovjek uzgaja s ciljem proizvodnje meda i drugih pčelinjih proizvoda (matične mliječi, propolisa, voska), ali i zbog oprašivanja cvijetova voćaka i drugog bilja (primjerice crvene djeteline, lucerne i mahunarki koje obavljaju bumbari – Bombus vrste).
Spomenimo dudova prelca, kukca, kojeg čovjek uzgaja radi proizvodnje svile (koja se dobiva iz kukuljice, čija nit može biti i do 600 m dugačka). Na kraju ovog kratkog prikaza valja reći da su kukci hrana mnogim drugim životinjama (pticama, šišmišima, ježu, mravojedima i dr.)
S problemima zaštite bilja, poglavito od štetnih kukaca (čija se starost procjenjuje na više od 500 milijuna godina), bavio se je čovjek i u antičko doba, a eksplozijom populacije čovjeka to je pitanje postalo vrlo aktualno. Naime, ti štetnici nerijetko umanjuju urod poljoprivrednih kultura od 10 do 50 i više postotaka. Biološkom revolucijom i napretkom drugih znanosti razvila se je i znanost entomologija.
U ovoj sažetoj riznici znanja opisani su najznačajniji štetnici vinove loze, a zainteresirane čitatelje koji žele saznati više upućuje se na navedenu i korištenu, literaturu, kao i na druge radove iz te znanstvene oblasti.
