Kargačin (Focio) Ivan (23.11.1773.-?) za vrijeme franc. okupacije naših krajeva (1809.-1813.) obnašao je dužnost načelnika (fr.: maire,-čit. mer) općine Novi i cijelog kantona Vinodola, a nakon poraza Napoleona u Rusiji i vraćanjem ovih krajeva pod vlast austrougarskog cara Franje I. pa sve do provedbe zaključaka Bečkog kongresa (1814.-1815.) u kojem su razdoblju ostali, za vrijeme Ilirije ustrojeni upravni uredi i organi, i Kargačin(Focio) Ivan ostaje na svojem položaju, i dalje se potpisujući kao “il provoisorio maire”. Novoj (austrougarskoj) vlasti najvažnije je bilo urediti fiskalnu politiku i ubirati poreze, pa je s tim ciljem (3. travnja 1814.) uputila u svih sedam bivših ilirskih pokrajina (Koruška, Kranjska, Istra, civilna Hrvatska, Dalmacija, Dubrovnik i Vojna krajina, koje su se dalje dijelile na distrikte, kantone i općine) službeni akt, između ostalog s pitanjem jesu li porezni tereti za podanike preteški i s potpitanjima 1./ koje prihode u novcu po tržišnim cijenama za proizvode daje zemlja, 2./ kakvi i koliki su još drugi prinosi, 3./ kolike su prihode podanici morali plaćati Francuzima, a kolike novoj privremenoj vlasti i 4./ kolike su i koje novčane obveze podanika prema zemaljskom gospodaru.
U odgovoru, koji je K.(F) I. u roku od 20 dana dostavio “starijoj vlasti” (na tal. jeziku), sadržana je prema ocjeni mnogih analitičara “opširna, uzorna i savršena studija kakve nitko ni prije ni poslije (za ovo područje) nije sačinio” iz koje se razabire da je u općini Novi tada bilo 715 jutara i 1227.5/7 klaftara vinograda (u kojima se u međuredovima dio obrađivao kao oranica), dok je zemljišta samo za oranje bilo 357 jutara i 1413.6/7 klaftara. Površina sjenokoša i neproduktivnoga evidentirana je s po 715 jutara i 1227 5/7 klaftara, pa proizlazi da su ukupne polj. površine iznosile 2.505 kj i 297 klaftara (ili oko 1441,65 ha). Od svih vinograda (kojih je ukupno dakle evidentirano oko 412 ha), samo je jedna trećina (ili oko 140 ha) na prikladnim položajima. Ostali su posađeni na terasama koje su izrađene donošenjem tla i zidanjem suhozida. Suša, bura i druge vremenske nepogode uništavali su skroman urod, od kojeg je valjalo biskupu i kleru dati desetinu. Kad se tome doda porez na zemlju i glavu (zemljarina i glavarina), u svim vinodolskim općinama, pa i novljanskoj iskazuje se strahoviti godišnji manjak koji se djelomično namiruje trgovinom i zamjenom soli za živežne namirnice, odnosno istovrsnom trgovinom suhih smokava i rakije, odnosno obavljanjem manualnih radova (u Vojnoj krajini, Kranjskoj, Istri i dr.) ali sve to ne može podmiriti obveze ni potrebe jadnog preživljavanja. Nema zapisa jeli kod odmjeravanja poreza i drugih obveza vlast sve ovo uzela u obzir. Zna se jedino da je život vinogradara posvuda bio težak i kukavan, pa nije slučajno da se ogroman broj stanovnika (naročito kada su lozu napale opasne bolesti i štetnici) iselio u gradove, gdje se počela razvijati industrija i turizam i u druga područja Hrvatske, a najviše u Ameriku, Afriku i Australiju.
Europa
Europa je u usporedbi s ostalim kontinentima sredi{te v. i v., i to ve} i zato {to od cjelokupne svjetske ...
