Kako držati čašu s vinom dok ga kušamo ili pijemo?

držanje čaše

Kako držati čašu s vinom dok ga kušamo ili pijemo?

Za razliku od načina kako se drži čaša s vodom, pivom, bezalkoholnim, alkoholna i jakim alkoholnim pićem, pravilnim držanjem čaše s vinom bolje se zapažaju (posebnim – specijalni osjetilima vidom, njuhom, okusom) njegova dobra (aroma, bouquet, sortnost, starost, terroir itd.) i loša svojstva (bolesti i mane).

Uz navedena posebna osjetila vid, njuh, okus i sluh i ravnotežu, postoje i osjetila koja se nalaze po cijelom tijelu, koja označavamo kao tjelesna ili somatička, a to su dodir, opip, vibracija, tlak, studen, toplina i bol. Sa svima njima kontaktiramo s vanjskim svijetom, zapažajući ograničena područja i kažemo osjećajni je svijet ograničen.

-Osjetom vida (okom) otkrivamo boju, bistroću, živost, tekućost, iskrenost i prisutnost plinova (koji se manifestiraju iskrenjem i pjenjenjem).

-Njuhom (za koji su osjeti u nosu) otkrivamo ugodne (miris) i neugodne (vonj, zadah, kakav je primjerice zadah sumporovodiks) senzacije koje uspoređujemo sa tvarima kod kojih su ta svojstva naglašena jer, s obzirom na izuzetnu složenost tog osjeta nisu utvrđena temeljna osjetna svojstva. To je razlog da opisujući te senzacije riječima kažemo da vino ima cvjetni, kamforni, mentolni, esterni , mošusni miris, odnosno gnjili, sudovni, ili neki drugi vonj. Gradišćanski Hrvati, a jednako tako i u hrvatskom kajkavskom govoru takav osjet, koji obuhvaća i ugodu i neugodu naziva se duhà.

-Okusom (za koji su osjetni pupoljci pretežno smješteni na jeziku, a manjim dijelom i na nepčanom luku, nazofarinksu i stražnjoj stijenci ždrijela) registriramo kombinaciju četiriju osnovnih svojstava (kiselo, slano, slatko, gorko, kojima neki dodaju i peti osnovni osjet umami, što prevedeno s japanskog jezika označava „okusno i suštinsko“).

-Ostala posebna osjetila za zvuk i ravnotežu (pomoću kojih kontaktiramo sa vanjskim svijetom) smještena su u uhu.

Iz do sada opisanog lako zaključujemo odgovor na pitanje kako valja držati vinsku čašu (koja nije ni bukaleta, ni bukara, ni trilikum, ni šalica, ni boca …) već posuda izrađena iz prozirnog i neobojenog stakla, sastavljena od tri dijela „kupe“ (odgovarajućeg obujma i oblika tulipana ili kaleža) , stalka (još zvanog kraćeg ili dužeg drška), te stope koja omogućava da čaša stabilno stoji na stolu.

Da bi u vinu bolje vidjeli ono što zapažamo vidom, čaša se ne drži za kupu. Manje je za to važno da se takvim držanjem vino zagrijava, s obzirom da bi ono moralo biti posluženo na odgovarajućoj temperaturi.

I konačno, zašto ne uživati u ritualu prezentacije i otvaranja boce (što najbolje rade sommelieri), i zašto ne uživati u zvuku ( koji je ugodniji ako je čaša pravilno punjena, ako je izrađena od kristalnog stakla i naročito ako se pravilno drži za ručku ili stalak). Kao odgovor na pitanje zašto se prilikom pijenja vina čašama kuca (pri čemu je angažirano i osjetilo za zvuk) najbolje odgovara otkriće o uvjetnim refleksima ruskog fiziologa Ivana Pavlova, koji je objasnio odgovor organizma na podražaj zvukom, za što mu je 1904. dodijeljena Nobelova nagrada iz medicine.
Kušajući i pijući vino nastojimo osjetilima otkriti njegove skrivene čari, kako nam i zbog nedovoljne obaviještenosti i postupka dok to obavljamo te čari ne promaknu i ostanu skrivene kao da ih i nema.

Povezano

Prapor

Prapor (istoznačnica les, riječ njem. podrijetla). Lako drobivi praškasti sediment nastao u doba pleistocena (geol.

Tvrda voda

Tvrda voda je naziv za onu vodu, koja sadrži povećanu količinu otopljenih minerala. S obzirom da se kod nas tvrdoća

Hibridne sorte v. l.

Hibridne sorte v. l. su sve one koje su nastale križanjem različitih vrsta ili sorata. Križanjem sorata eur. v. l.
Novosti