Italija već godinama (točnije od 1990.) zauzima najčešće prvo (rjeđe iza Francuske drugo) mjesto u svjetskoj proizvodnji grožđa i vina. Prosječna proizvodnja grožđa od 1993. do 1995. bila je 91.668.000 dt, a proizvodnja vina 59.400.000 hl. Ta je proizvodnja od 1996. do 2000. smanjena (i iznosila je 89.939.000 dt grožđa i 54.386.000 hl vina), a trend smanjivanja proizvodnje grožđa i vina, te vinogradarskih površina nastavio se je sve do razdoblja (točnije do 2007. godine) za koje su objavljeni statistički podaci. Naime, od registriranih 1.063.000 ha u razdoblju 1986.-1990. te su površine smanjene na 849.000 ha u 2004. a u 2007 na oko 800.000 ha. Nakon 1995. smanjena je i proizvodnja grožđa (koja primjerice varira između 73.939.000 dt/2002. i 86.919.000 dt/2004., da bi se u 2007., (prema izvješću generalnog direktora OIV-a) ponovno vratila na 73.131.000 dt. U toj istoj godini (2007.) proizvodnja vina je dosegla 47.981.000 ha, što je za oko 6.000.000 hl manje nego u zadnjem petogodištu XX stoljeća.
Najveći dio u Italiji proizvedenog grožđa preradi se u vino, (2004. godine to je bilo oko 83,67% ili 72.735.000 dt od ukupne proizvodnje grožđa koja je te godine iznosila 86.919.000 dt). Potrošnja grožđa u svježem stanju u zemlji bila je 6.848.000 dt (ili 11,94 kg/cap) a izvoz zobatica 4.656.000 dt. Od proizvedenih 53.000.000 hl vina (i još uvezenih 1.625.000 hl) u Italiji se je konzumiralo 28.300.000 hl (ili 49,30 l/cap), izveženo je 14.197.000 hl, destilirano 3.404.000 hl i utrošeno u drugim oblicima industrijske preradbe 3.345.000 hl vina. Uvoz svježeg grožđa te je godine (2004.) iznosio 173.000 dt, a uvoz grožđica 218.000 dt, od čega je manji dio izvežen, a veći (od 196.000 dt ili 0,34 kg/cap) konzumiran u zemlji.
Bogatstvo raznolikosti vrsta i tipova vina onemogućava vjeran opis stanja, pa je pravu sliku uistinu moguće steći tek nakon većeg broja „hodočašća” u te prelijepe vinorodne krajeve.
Najsjevernija talijanska vinorodna pokrajina je Valle d’Aosta s oko 1.000 ha i godišnjom proizvodnjom vina od 40 do 60.000 hl, među kojima je prvo zaštićeno i najpoznatije vino Donnaz što se proizvodi iz crnog grožđa nebbiolo (85%), freisa i neyret (zajedno 15%). U ovoj se pokrajini, iz grožđa predfiloksernih kultivara, što se uzgajaju na terasastim vinogradima u Valdigni na nadmorskoj visini od oko 1200 m, proizvodi vino Aoste Blanc de Morgex et de la Salle, za koje znalci tvrde da (zbog prirodnih čimbenika: položaja, tla, klime i sortimenta) najbolje prezentira područje iz kojeg dolazi. Pismeni zapis o sorti blanc de Morgex potječe iz 1838. Njeno je vegetacijsko razdoblje kratko, a to joj omogućava pravovremenu lignifikaciju i opstanak (bez smrzavanja) u oporim zimskim uvjetima.
Pijemont je znatno veća vinorodna pokrajina sa šest provincija. U provinciji Alessandrija najpoznatije su crne sorte barbera i dolcetto, a dobar glas svojih vina provincija Asti duguje muškatu bijelom iz kojega se proizvode i pjenušava vina (l’Asti spumante), najviše u mjestima Canelli i Santa Vittoria d’Alba. Uz muškat, uzgajaju se i proizvode vina i iz drugih sorata, koja se na tržištu pojavljuju pod nazivima Barbera d’Asti, Freisa d’Asti, Malvasia d’Asti (sve redom crna vina) i sl. U provinciji Cuneo pretežito se uzgaja sorta nebbiolo iz koje se proizvode vina barbaresco, barolo i nebbiolo d’Alba, a sličan sortiment je i u provinciji Novara, Torino i Vercelli u kojoj se iz grožđa sorata nebbiolo (90%), vespolina (4%) i bonarda (10%) proizvodi nadaleko znano vino Gattinara. Ako je provincija Asti dala ime jednom pjenušcu, provinciji Torinu pripala je čast da bude centar proizvodnje vermuta.
Lombardija je uz Siciliju i Pijemont jedna od tri veće talijanske pokrajine u kojoj vinogradarstvom prednjači Pavia, a zatim redom slijede Brescia, Mantova, Sondrio, Bergamo, Cremona, Milano i Como, dok je u provinciji Varese ono najniže. U Paviji, na brežuljcima zvanim Oltrepò Pavese uzgajaju se brojne sorte (pretežito crne) nebbiolo, croattina (ovdje tradicionalno zvana bonarda) i merlot, dok su pinot crni i pinot sivi temelj proizvodnje pjenušaca klasičnim postupkom. Najviše uzgajani bijeli kultivari su rizling talijanski, rizling rajnski, chardonnay, müller thurgau, pinot bijeli i cortese. Iz grožđa navedenih crnih i bijelih sorata proizvode se iznimno dobra bijela i, dakako, crna, ali i pjenušava vina (u Val Versu). Navedimo bar dva poznatija imena iz ovog kraja, a to su Franciacorta (i njeni pjenušci DOCG) i Valtelina (s vinom Sfurzat proizvedenim iz kultivara nebiollo, kojemu je lokalni naziv chiavennasca).
Trentino – Alto Adige je talijanska najsjevernija pokrajina s oštrim zimama, ali i, bez obzira na to, s proizvodnjom više od 1.000.000 hl vina proizvedenih iz najcjenjenijih bijelih (rizling rajnski, rizling tal., müller thurgau, traminac crveni, muškat žuti i dr.) i crnih cabernet sauvignon, cabernet franc, vernatsch (koju talijani označavaju schiava grossa), lagrein, pinot crni ovdje zvan blauburgunder, marzemino, merlot i dr.) sorata. Od oko 5.000 ha, na crne sorte otpada 75%. Uz vrhunska vina što nose ime sorte teško je bilo kome od njih dati prednost. Ipak, spomenimo traminac (kojemu u nakupljanju arome očito godi ovo podneblje) i Vino santo trentino, što se proizvodi iz pinota bijelog i još jedne, manje poznate sorte (nosiola). Crnim vinima daje karakter sorta vernatsch, koja u ukupnom sortimentu zauzima više od polovice svih zasađenih površina.
Veneto je po obujmu (oko 9.500.000 hl/god.) i raznolikosti vinske proizvodnje jedna od vodećih talijanskih vinskih pokrajina sa sedam provincija, od kojih je svaka na svoj način osobita. Zbog ograničena prostora preostaje nam samo nabrajanje najosnovnijih podataka, svjesni činjenice da je takvim prikazom ova pokrajina, u odnosu na druge, zakinuta. Te provincije su Padova (s raznolikom proizvodnjom bijelih, crnih i muškatnih vina s najcjenjenijim položajem Colli Euganei), Treviso (uz mnoga, spomenimo tek autohtonu sortu prosecco di Valdobbiadene i prosecco superiore di Cartizze), Verona (sa znanim vinom Soave, Valpolicella, Amarone della Valpolicella i Reciotto della Valpolicella), Venezia (tocai), te Vicenza, Belluno i Rovigo. U ravničarskom dijelu ove vinorodne pokrajine proizvode se velike količine običnih stolnih bijelih i crnih (crvenih) vina.
Friulli – Venezia Giulia nama je najbliža tal. vinorodna pokrajina s četiri provincije: Pordenone, Gorica, Udine i Trst. Gorička brda (u Italiji ih zovu Collio Goriziano) su najizrazitiji vinogradarski kraj s raznolikom proizvodnjom grožđa i vina, kao što su pinot bijeli i sivi, malvazija, rizling talijanski, prosecco i traminac, a od crnih cabernet sauvignon, cabernet franc, gamay, pinot crni i merlot. Udinska provincija (Frijulska istočna brda, Colli orientali del Friuli), uz već rečene sorte, uzgaja još i rafošk od crnih, te rebula, verduzzo i picolit od bijelih. Tršćanska provincija je, u odnosu na opisane, manje vinogradarski zanimljiva (goji se najvećma malvazija od bijelih, te teran od crnih), ali je zato luka Trst glavno središte za tranzit vina iz mediteranskih zemalja prema tržištima srednje Europe.
Preselimo se nakratko iz Tršćanskog u Genovski zaljev, gdje se ispod visokih brda od granice s Francuskom do mjesta La Spezia smjestila vinorodna pokrajina Liguria s četiri provincije (La Spezia, Imperia, Genova i Savona) i s relativno malom proizvodnjom vina sa škrtih i malih parcela, što su najčešće terasasto smještene na strmim padinama od 400 m nadmorske visine do morske obale. Vina s ovih terena nazivaju vinima s pet zemalja (vino delle Cinque Terre), a osnova im je pretežito bijeli sortiment. U ovoj se provinciji proizvodi poznato desertno vino Schiaccetrà.
Plodna Emilia Romagna s osam provincija (Ravenna, Reggio Emilia, Modena, Forli, Bologna, Parma, Piacenza i Ferrara) pročula se svojim pitkim vinima, među kojima je u svijetu najpoznatiji lambrusco, ljupki gazirani, slaboalkoholni napitak, sličan osvježavajućem piću. Udruženje što se zalaže za očuvanje tradicije Romagne u proizvodnji i slaganju vina s jelom (Società del Passatore) potpomaže imidžu vina ovoga kraja, koje se u dobroj godini proizvede i do 10.000.000 hl, od čega gotovo pola u velikim zadružnim vinarijama. Od sorata (imena kojih vrlo često nose i vina) najviše se uzgajaju (u Romagni): od bijelih albana i trebbiano romagnolo a od crnih sangiovese grosso i piccolo, te (u Emiliji) već spomenuti lambrusco, (pri čemu se misli na veći broj različitih sorata koje u svojem nazivu imaju zajedničku oznaku lambrusco), ali i velik broj drugih autohtonih (ancellotta) i uvezenih sorata.
Pokrajina Toscana s devet vinorodnih provicija (među kojima su proizvodnjom vina najjače Firenze, Siena i Arezzo, a slijede ih Pisa, Pistoia, Grosseto, Lucca, Livorno i Massa Carrara) najviše se pročula po vinu Chianti, a u znanstvenom svijetu po Akademiji za lozu i vino (Accademia Italiana della Vite e del Vino) čije je sjedište u Sieni. Uz spomenuto stolno vino Chianti, u ovoj se pokrajini proizvode i mnoga visokokvalitetna bijela (Elba, Bianco vergine Valdichiana, Vernaccia di San Gimignano, Vin Santo del Chianti Classico i dr.) i crna vina (poput na tržištu cijenjenih Brunello di Montalcino i vina Nobile di Montepulciano).
Umbria je jedna od pet talijanskih vinorodnih pokrajina, koje ne sežu do mora i na koju (s oko 1.000.000 hl/god.) otpada tek oko 1,5 % sveukupne tal. vinske proizvodnje. Bijela i crna vina iz provincije Perugia (npr. colli del Trasimeno i Torgiano) i najpoznatije bijelo vino iz provincije Terni (Orvieto) proizvode se iz sorata trebbiano toscano, malvasia toscana, sangiovese, sagrantino i dr.
Marche s raznolikom proizvodnjom po provincijama (Ascoli Piceno, Ancona, Macerata i Pesaro-Urbino) zaslužuje da bar spomenemo bijelo vino Verdicchio, a u pokrajini Lazio s pet provincija (Rim, Viterbo, Rieti, Latina i Frosinone) to vrijedi također i za vino Frascati. Ovo posljednje voljeli su piti rimski pape, a hvalili su ga i mnogi drugi (poput Goethea) kojima se glede izbora može vjerovati.
Abruzzo i Molise vinorodne su pokrajine okrenute našoj obali Jadrana. U tri vinorodne provincije Abruzza proizvode se bijela, crna i rosé vina (poput Marsicano iz L’Aquile) odnosno slabo alkoholna bijela vina (kao što je Pergolone od stolnog grožđa iz Chietija). Iz ove pokrajine na tržište stiže i jedno aromatično muškatno vino (Pescara), ali i više tipova desertnih aromatiziranih vina. U okolišu gdje, uz Talijane, žive i Moliški Hrvati, vinarska proizvodnja nije razvijena (godišnje se u provincijama Isernia i Campobasso, proizvodi oko 200 do 400.000 hl vina), a od bijelih i ovdje je najcjenjeniji muškat, dok se među crnima kultivarima najviše spominje Montepulciano, a među bijelima trebbiano d Abruzzo.
Campania dijeli sudbinu pokrajina u kojima je primorski pojas (zahvaljujući turizmu, prometu i industriji) razvijen, a unutrašnjost zaostala i siromašna. Vinogradarska i vinska proizvodnja (od oko 3.000.000 hl/god.) koncentrirana je u provincijama Benevento, Napoli, Avellino, Salerno i Caserta, a uz bijela (Greco di Tufo, Fiano di Avellino, Falanghina, Ischia bianco, Capri..) i crna vina (poput Solopaca rosso i Taurasi što se proizvodi iz grožđa crne sorte aglianico čije ime označava grčko podrijetlo, jer je nastalo od lat. naziva Vitis ellenica), najpoznatije je ono što nosi naziv Lacrima christi. To vino mnogi ubrajaju u specijalno, premda ima tek oko 12 do 13% vol. alkohola i tek neznatnu žicu slatkoće. Karakterističan miris i delikatan okus mu daju sorte iz čijeg se grožđa proizvodi i što je zrijelo na vulkanskim padinama Vezuva. Tome pridonosi i obvezno dvogodišnje odležavanje u drvenom suđu. Na kraju spomenimo da se u Campaniji, i to posebno na otocima, uzgajaju vrlo stare sorte (navodno iz vremena Feničana i Grka), a među te se ubraja i već spominjani aglianico i fiano.
Puglia je značajna talijanska vinska pokrajina što potvrđuje i podatak o godišnjoj proizvodnji (oko 12.000.000 hl). U pet provincija (Bari, Taranto, Brindisi, Lecce i Foggia) proizvode se bijela i crna vina, koja vrlo često odlaze u druge krajeve Italije, da bi služila za sljubljivanje.
Basilicata proizvede oko 600.000 hl vina/god. od čega tri puta više u provinciji Potenza negoli u provinciji Matera. Najpoznatije je crno vino Aglianico del Vulture (iz sorte aglianico), dok se od bijelih ističu sorte malvazija i muškat, a od vina naročito suho vino Asprimo (još i Asprino), što se proizvodi iz grožđa koje raste na vlastitom korijenu, penjući se uz stabla voća, (a u Aversi, također u Campaniji penjući se čak i uz stabla topola i jasena), što je, naročito za radoznale turiste, posebna zanimljivost.
Calabria, uz maslinu, najviše pozornosti posvećuje lozi prastara sortimenta. Najpoznatije kalabrijsko bijelo, rosé i crno vino je Cirò (nastalo iz grožđa trebbiano toscano, greco bijeli i gaglioppo), što se proizvodi u provinciji Catanzaro, dok su vina iz ostalih dviju provincija manje poznata (kao što je muškat iz Cosenze ili, pak, crna vina iz Reggia). Kultivar greco bianco (iz čijeg se grožđa proizvodi i desertno vino, prozvano po mjestu Bianco, Greco di Bianco), vodeća je sorta ove pokrajine (jer se uzgaja na oko 90% svih vinogradarskih površina zasađenih bijelim grožđem), slično, kao što je i gaglioppo (s 80% od ukupnih vinogradarskih površina pod crnim sortama) vodeći crni kultivar.
Sicilia ima devet provincija (Trapani, Palermo, Agrigento, Catania, Messina, Siracusa, Caltanissetta, Enna i Ragusa), u kojima se uzgaja velik broj sorata v.l. (među kojima s obzirom na vinogradarske površine valja spomenuti katarato bijeli obični i svijetli, zatim autohtone sorte carricante, nerello i zibibi, te i drugdje u Italiji i u vinogradarskom svijetu poznate sorte sangiovese, trebbiano, barbera, alicante bouschet itd.), te proizvodi uz bijela (npr. Malvasia delle Lipari, Muškat s otoka Panteleria), crna (poput vina Nero d’Avola) i rosé vina, još i aromatična, poput poznatog vrhunskog desertnog vina Marsala.
Sardegna u tri provincije (Cagliari, Nuoro i Sassari), proizvodi godišnje od 1,5 do 2.000.000 hl. Zbog sličnosti imena spominjemo bijelo grožđe (Malvasia di Sardegna) i vino koje se iz njega proizvodi Malvasia di Cagliari, jedno od mnogih što se na tržištu pojavljuju ili kao bijelo suho, bijelo poluslatko i slatko, likersko slatko, odnosno likersko suho ili dry. Od drugih sorata valja spomenuti bijelu sortu vermentino i pais, a od crnih cannonau.
Italija je vodeći svjetski proizvođač stolnog grožđa (16.188.000 dt/87., 12.297.700 dt/95. odnosno 13.954.000 dt/2001.) i vina, velik izvoznik (vina, vinarske opreme, plutenih čepova i drugih vinogradarskih i vinarskih potrepština), zemlja s razvijenom vinskom kulturom pučanstva, i glede toga, uzor ostalima u nastojanju razvoja i napretka u ovoj oblasti.
