Integralna (ili integrirana) zaštita bilja podrazumijeva središnji put između dva ekstrema, konvencionalnog (tj. uobičajenog) s puno kem. zaštite i onoga za koji se zalažu ekolozi predlažući potpuno napuštanje takva oblika borbe protiv biljnih bolesti i štetnika. Integralna zaštita bilja se zalaže za smanjenje čovjekova negativnog utjecaja na prirodu i vođenje tzv. održive polj. proizvodnje, uz manju uporabu kem. sredstava u zaštiti od bolesti i štetnika, (zalažući se također gdje god je to moguće za tzv. nepesticidna sredstva). Takvim mjerama, ne napuštanja u cijelosti, već trošenja zašt. sredstava samo u krajnjoj nuždi, smanjeno je, (ako već nije i otklonjeno u potpunosti) uništavanje prirodnih neprijatelja štetnika; ne truju se ljudi, tla i životinje; ne stimulira se stvaranje rezistentnih parazita, a proizvedene živežne namirnice su osnova zdravim jelima i pićima itd.
I ovaj oblik zaštite favorizira mehaničke postupke zaštite, primjenu tzv. kulturalnih mjera (razmaci sadnje, skidanje suvišnog lišća radi prozračnosti sklopa, kosidba korova itd.), rad na selekciji genetski otpornijih kultivara, kao i preventivne pravovremene mjere zaštite i kem. sredstvima, ali do provjerenog kritičnog praga koji neće uzrokovati štetne posljedice te, ako valja upotrijebiti neka od radikalnijih sredstva (npr. kad su bolesti i štetnici uzeli toliko maha da je ugrožena određena vrsta), tada ne koristiti “cide”, već “state”. Otkrićem učinkovitih tehničkih i dr. sredstava, (npr. za učinkovitijim prskanjem uz tzv. recykling naprave koje ne dopuštaju da se dio sredstava rasipa po tlu), uvođenjem odgovarajuće organizacije rada, a poglavito prognozno izvještajne službe i sl. imperativ je integralne zaštite bilja.
