Hrvatsko primorje je naziv jedne od pet vinogradarskih podregija regije Primorska Hrvatska. Liburnijski dio Istre (od Brseča do Kastva i Rijeke), zatim obalni dio od Rijeke do Tribunja i Vinodol (od Križišća do Novog Vinodolskog) svrstano je u jedno vinogorje (koje je novim pravilnikom o vinogradarskim područjima nazvano Opatija-Rijeka-Vinodol (koje se je u dosadašnjoj regionalizaciji zvalo opatijsko-riječko-vinodolsko). Ostala vinogorja (Krk, Rab i Cres-Lošinj) dobili su ime po (kvarnerskim) otocima, kao i vinogorje Pag (koje je ime dobilo po otoku Pagu koji se svrstava u sjeverodalmatinsku otočnu skupinu).
I ovdje je, slično kao i u Istri i Dalmaciji, kultura vinove loze prisutna od davnina, što uz ostalo potvrđuju i pod morem registrirane lokacije potonulih galija s amforama.
Ova podregija ima podosta zajedničkog s podregijom Istra i u ekološkom smislu, pa su i ovdje različitosti s obzirom na nadmorsku visinu, blizinu ili udaljenost od mora, okrenutost vjetrovima (buri i jugu koji na tim položajima uzrokuju posolicu), a osobito u pogledu strukture i sastava tla dosta naglašene. To je razlog da podatke koje u nastavku iznosimo valja uzeti s rezervom kada ih prenosimo na ostala područja i smatrati ih tek orijentacijskim. Prelazna submediteranska klima karakteristična je za cijelo područje sjevernog Jadrana (kako se zajednički naziva Istra i Hrv. primorje). Najniža srednja mjesečna temperatura zraka najčešće je u siječnju, (Krk 4,9°C, Omišalj 5,7°C, Mali Lošinj 7,3°C), rjeđe u veljači (Crikvenica 6,5°C, Pag 7,0°C), dok su najviše srednje mjesečne temperature posvuda u srpnju (Krk 23,3°C, Crikvenica 23,8°C, Omišalj 24,2°C, Mali Lošinj 24,4°C, Pag 24,8°C ). Srednje godišnje temp. kreću se od 14,2 na Krku, (a zatim 14,4 u Omišlju, 14,6 u Crikvenici, 15,2 u Malom Lošinju) do 15,4°C na Pagu, dok su srednje temp. zraka u tijeku vegetacije najniže u Krku 19,48°C, a zatim neznatno više u Omišlju 19,66, Crikvenici 19,88 i u Malom Lošinju 20,06°C i najviše na Pagu (20,66°C). U Vinodolu (na položaju Pavlomir), te su temperature u odnosu na one u susjednoj Crikvenici niže. Iako u tijeku godine na cijelom ovom području padne više od 1000 mm kiše, (najmanje na Malom Lošinju, 1008 mm, (na otoku Susku oko 800 mm) i Pagu, 1057 mm, a više u Omišlju, 1236 mm, Crikvenici, 1219 mm, i Krku, 1181 mm) manji dio otpada na vegetacijsko razdoblje od 1.IV. do 1.X. (Krk 37,6 %, Pag 38,13 %, Crikvenica 39,86 %, Mali Lošinj 40,97 % i Omišalj 42,2 %), pa suša u pojedinim godinama i na nekim položajima znatno umanjuje urod.
Tome pridonosi i niska relativna vlažnost i visoke temperature zraka, kao i izrazita propusnost tla, niske podzemne vode i malen sadržaj humusa u tlu. Naime, vinogradi u ovoj podregiji najčešće su smješteni na obroncima gdje su plitka tla nastala na vapnencima iz gornje krede ili su (što se dogodilo nakon filokserne zaraze, t.j. iza 1900. godine) preseljeni u plodne udoline (polja) koja su ispunjena laporima i pješčenjacima, šljunkom i brečama, rjeđe i aluvijalnim skeletnim i skeletoidnim naslagama do ilovastih i glinastih mehaničkih struktura, na kojima je suša manje izražena.
Brojni prirodni fenomeni (Vransko jezero i pjeskoviti otočić Susak) i djela ljudske upornosti (poput bakarskih terasa i otočkih gromača), slikoviti su dio ovog područja koje već dugi niz godina privlači turiste nudeći im i vina nastala preradbom autohtonih sorata grožđa žlahtine, gegića, trojišćine, sušćana crnog, susca i dr. Pojavom bolesti i štetnika na vinovoj lozi, a jednako tako i ratovi i neprimjerena gospodarska politika, desetkovali su vinogradarsku proizvodnju ove podregije. Najbolji primjer za to je od praporastog nanosa sazdani pjeskoviti otočić Susak (ukupne površine od 351 ha) na kojem je 1903. bilo 87 % površine pod lozom, da bi 1957. taj broj spao na 280 ha (ili 79,77 %), a sada ne prelazi ni 30 ha što čini tek deseti dio tog, nekada s pravom zvanog plovećeg vinograda. Kad već spominjemo taj naš prirodni fenomen otočić Susak, kažimo i to da se je u prošlosti kao i danas ovdje uzgajalo pretežno „čarno grozje“ i da dvije posvuda u Hrvatskom primorju i na sjeverno dalmatinskim otocima poznate i rasprostranjene sorte nose ime tog otočića. To su sušćan crni i susac crni. Od 1990. godine obnavlja se proizvodnja grožđa i vina na suvremenim osnovama u Vrbniku, Vinodolu i na otocima Pagu i Susku, ali je ona najvećim dijelom usporena zbog neriješenih zemljišno-knjižnih odnosa i nedostatka propisa i stimulativnih mjera koji bi poticali okrupnjavanje posjeda.
Pravilnikom o Nacionalnoj listi preporučenih kultivara vinove loze, u ovoj se podregiji u tu skupinu uvrštavaju: malvazija istarska bijela, chardonnay, pinot bijeli, sauvignon bijeli, muškat žuti, pinot sivi, trbljan bijeli, gegić, trojišćina crvena, i maraština (koju na Cresu i ostalim susjednim naseljenim otocima zovu krezol), a od crnih merlot crni, plavina, babić, sušćan crni, i sušić (što je jedan od sinonima susac crni), grenage, nebbiolo, frankovka, syrah i jarbola.
Najviše u Upisniku registriranih proizvođača grožđa i vina i proizvoda iz grožđa i vina u ovoj podregiji nalazi se na otoku Krku, i to u mjestu Vrbnik. Po jedan proizvođač ima sjedište u Malinskoj, Pagu-Zadaru, u Susku-Rijeci, Bribiru te u Novom Vinodolskom.
