Gruzija Iako geografski pripada azijskom kontinentu u statistikama Međunarodnog ureda za lozu i vino (OIV, Paris) podaci o v. i v. G. i sada, kao i ranije, (kada je bila u sastavu SSSR-a) iskazuju se u sastavu kontinenta Europa. Vinogradarska i vinarska proizvodnja u ovoj je zemlji vrlo stara, raznovrsna i odavna značajna gospodarska djelatnost. Vinogradarski se dijeli na rajon Zapadne Gruzije (sa suptropskom vlažnom klimom uz obalu Crnoga Mora, pa se ponegdje naziva još i Primorski rajon) i u rajon Istočna Gruzija u kojoj prevladava kontinentalna suha klima. Svaki od ovih područja ima više regija i vinogradarskih područja od kojih tek usput spomenimo vinogorja uz rijeku Rioni i njene pritoke, zatim južno osetinsku oblast središnje Gruzije, ili brežuljkast kraj uz lijevu obalu rijeke Alazani (poznatu i po proizvodnji katehinskih vina). Prema podacima D. D. Tabidze-a u G. je još 1895. god. pod lozom bilo 77.000 ha, a prema izvješću OIV-a te su površine u stalnom padu i u 2003 i 2004. godini su iznosile 64.000 ha. Od godine do godine proizvodnja grožđa je varirala, ali je srednja vrijednost za razdoblje 1991. – 1995. dosizala između 3 i 3,5 milijuna dt, da bi se 2003. proizvelo 2 milijuna dt, a godinu dana kasnije, tj. 2004. 1,8 milijuna dt.
Proizvodnja vina, koja je u razdoblju 1991-1995. dosizala 1.767.ooo hl u stalnom je padu i u 2004. godini spala je na 950.000 hl. Uvoz i izvoz grožđa, grožđica i vina neznatan je, a potrošnja vina od nekadašnjih 31,6 l/per capite u 1997. kontinuirano je smanjivana, da bi se u 2004. godini spustila na samo 2,6 l/cap., dok je potrošnja svježeg grožđa u istom razdoblju smanjena od 7,33 na 4,88 kg/per cap.Uz jače alkoholna i ekstraktom bogata stolna i kvalitetna, suha, poluslatka i slatka vina iz Primorskog rajona (pretežito iz sorte aligoté i dr.), te laganija i pitkija vina iz kontinentalnih vinorodnih područja (iz sorata rizling, silvanac i dr.), u G. se proizvede godišnje još i pjenušava vina (najviše iz vina sorte rkaciteli), te vinjaku slična pića koja nazivaju konjak, a kojeg dobiju destilacijom vina autohtonih sorata cicka, colikouri, mcvane i dr. O gruzijskim tzv. katehinskim vinima, što se proizvode klasičnim i novim tehnološkim postupcima dugim vrenjem na masulju (i bijelih i crnih sorata grožđa i u velikim amforama) mnogo se govori, no ona su (zbog trpka i gorkasta okusa) najviše cijenjena kod domaćih potrošača. Na kraju kažimo još i to da u G. nije nikada do kraja provedena kolektivizacija, pa se malo v. i v. i u prošlom sistemu održavalo i na privatnim posjedima.
