Grožđice se i kod nas nazivaju suho grožđe ili sušeno grožđe, te suvice, premda su to najčešće sušene bobice besjemenih (apyrene) sorata, a rjeđe i sorata iz kojih su posebnim napravama sjemenke odstranjene. Suho ili sušeno cijelo grožđe (malaga) ili samo dijelovi takva grožđa (također s peteljkom), na našem je tržištu nepoznat proizvod. Grožđice se razvrstavaju u tri kvalitetne kategorije (Ekstra, I. i II.) na osnovi sadržaja vlage (do 19%), broja oštećenih grožđica (1-4%), sadržaja ukupnog šećera (48-43%), broja peteljki (50-80) u jednom kilogramu, te drugih onečišćenja, ali i na osnovi sadržaja SO2, s tim da je njegova gornja dopuštena granica 0,015%. Grožđice iz bijelih sorata imaju jantarnožutu, a iz crnih i ružica smeđe-crnu boju.
Ekstra i I. kategorija g. prodaju se u originalnim pakovanjima, dok je drugu kvalitetnu kategoriju moguće prodavati i rinfuzo (otvoreno). Podaci o proizvodnji g. u svijetu još uvijek se sustavno ne prate, a to djelomično vrijedi i za evidentiranje međunarodne razmjene i potrošnje tih proizvoda. Opći napredak u proizvodnji, prometu, tehnici skladištenja, kupovnoj moći stanovništva itd. uvelike je pospješio tu privrednu djelatnost. U R. Hrvatskoj Zakonom o standardizaciji preuzet je u cijelosti propis objavljen u Sl. listu 1/79, a naknadnim je propisom (NN 74/90.) djelomično zakonski uređena regulativa za ostalo voće. Novim Pravilnikom o kvaliteti proizvoda od voća, povrća te pektinskih proizvoda (koji je u izradi) očekuje se daljnje zakonodavno uređenje ove problematike.
Najveći proizvođač g. u svijetu je SAD s 3,806.000 dt (u 2001. godini), a slijede ih Turska (s oko 3 milijuna dt/god.), Iran (s oko 1 milijun dt/god.) i Grčka (s oko 900.000 dt/god.). Od većih proizvođača valja još spomenuti Čile (oko 450.000 dt), Uzbekistan (oko 440.000 dt) Južnoafrička Republika (s oko 350.000 dt) i Australiju (s oko 200.000 dt/god). Te zemlje (izuzev SAD) s nešto drugačijim redoslijedom najveći su svjetski izvoznici (Grčka s oko 1 milijun dt, zatim Turska pa Australija i Iran), dok su najveći uvoznici zemlje s visokim standardom i s nemogućnošću vlastite proizvodnje (Ujedinjeno Kraljevstvo 1,000.000 dt, Njemačka 700.000 dt, Nizozemska 600.000 dt, Rusija 500.000 dt, Ujedinjeni Emirati, Kanada i Japan, svaki do oko 300.000 dt na godinu).
