Drvena vinska bačva je sve donedavno bila osnovni podrumski inventar i, uz amfore, boce i mješine jedina vrsta vinskog suđa, koje iz dana u dan, naročito u velikim podrumarstvima, pred pedesetak godina prvo potiskuju betonske (rjeđe plastične), a u novije vrijeme metalne cisterne. U malim, obiteljskim podrumima, naročito u plitko ukopanim gdje nema optimalnih naročito temperaturnih uvjeta, drvene bačve se zamjenjuju staklenim demižonima. Prednosti drvene bačve kao vinskog suđa su u mogućnosti sastavljanja i rastavljanja, prenošenja i, ponajviše, u sposobnosti da propuštajući zrak kroz dužice i na drugi način potpomaže procese dozrijevanja, što pridonosi kakvoći, naročito crnih vina. To je razlog što se vinari u razvijenim zemljama ponovo vraćaju drvenoj vinskoj bačvi, dakako da bi u njoj njegovali, rjeđe bijela, češće rujnocrvena vina.
Valja, međutim, reći da drvena vinska bačva ima i nedostataka, a oni su u slabom korištenju podrumskog prostora, većem ishlapu i gubicima vina i, naročito, u složenom održavanju kad je puna, a još više kad je prazna. Nova bačva se ovinjava, ako služi u transportu, onda i parafinira. Njega bačava počinje od trenutka njihove izradbe, pranjem i sulfitiranjem, a liječenje bolesnih (pljesnivih) bačava provodi se pranjem 3 do 6 % vrelom otopinom sode (kad je ciknuta) a nerijetko (ako je u njoj bilo crno vino a želimo je koristiti za bijelo) i 2 do 3 % otopinom solne ili sumporne kiseline u vodi, nakon čega obvezno bačvu dobro isplahnemo pitkom ili morskom vodom i sulfitiramo. U primorskim krajevima najbolje je bačvu višekratno ispirati morskom vodom. Trajnost d. v. b. je ograničena ovisno o podrumskim i dr. uvjetima na 20 do najviše 100 godina, a za proizvodnju barrique vina samo na nekoliko, najčešće 5 godina.
