Concord je u vinogradarstvu SAD-a važna hibridna sorta crnog grožđa, nastala križanjem sjevernoameričke vrste roda loze, Vitis labrusca, (prirodno resprostranjene od Kanade do Meksika) i sorte catawba (koja je također križanac i to između Vitis labrusca i Vitis vinifere). Uzgaja se uzduž istočne obale Sjedinjenih Država, ponajviše u saveznoj državi New York, i dalje do Ohija, Iowe, Missourija, zatim do Texasa i Washingtona, te na području jugoistočne Kanade (na prostoru Ontario). Grožđe concorda se koristi kao zobatica, u proizvodnji vina i poglavito u proizvodnji voćnih sokova, džemova i marmelada i to najviše na Pacifičkom Sjeverozapadu i u New Yorku. Savezna država Washington je najveći proizvođač takvih proizvoda, New Yorku pripada drugo mjesto. Bobice concorda su tamnoplave s obiljem pektina i maška. Čvrsta se kožica bobice lako odvaja od mesa u kojem je izuzetno visoka koncentracija polifenola kao i visok sadržaj antioksidanata. Jednako kao i naknadno uzgojeni popularni potomak concorda, sorta zvana niagara rozgva ovog križanca je tanka, rast osrednji, a rodnost niska s manjim izuzetkom kad je cijepljen na bujnu podlogu i zasađen na plodnom tlu.
Kao i grožđe drugih križanaca u kojima ima “krvi” Vitis labrusce, concord je izraziti “fox grape”, dakle sorta grožđa sa lisičjom aromom, kakve se u Hrvatskoj nazivaju “steničak”. Taj neželjeni miris potječe od sastavine zvane methyl anthranilate. Tradicionalno, većina vina proizvedenih iz grožđa sorte concord sadrže veću ili manju količinu neprevrela šećera (pa se svrstavaju u polusuha, poluslatka ili slatka), a samo se manji dio nudi kao suho. Tamno obojeni sok (mošt) od concorda rabi se u nekim ckrvama kao nealkoholna alternativa vinima; ili se pak koristi i u proizvodnji Kosher vina, kakva su u skladu sa vjerskim židovskim prehrambenim zakonima.
Sortu concord je, 1849. godine, uzgojio Ephraim Wales Bull, (u mjestu Concorde po kojem je i dobila ime), u saveznoj državi Massachusetts, eksperimentirajući sa preko 20.000 sadnica uzgojenim na svojoj farmi iz sjemena Vitis labrusca, dok nije proizveo, po njegovom izboru, idealnu aromatičnu, robusnu i na smrzavice i mnoge bolesti otpornu sortu, koja u tom klimatu sazrijeva do polovice listopada. Godine 1853., Bull je sa svojim concordom osvojio prvu nagradu na izložbi bostonskog Hortikulturnog društva, a samo godinu dana kasnije, sorta je nuđena na tržištu ključića. Iako je selekcionar Bull s tom sortom postigao svjetsku slavu, jer se ubrzo rasprostranila u mnogim vinogradarskim područjima svijeta, on od toga nije imao posebne koristi. Umro je u relativnom siromaštvu. Na njegovom nadgrobnom spomeniku piše: “On je sadio – drugi su brali”. Drugi još uvijek beru i to samo u SAD godišnji se urod procjenjuje na oko pola milijuna tona (što čini oko 8% cjelokupne američke proizvodnje grožđa).
Horace Greely (1811. – 1872.), reformator i političar, poznati američki novinar i urednik New York Tribunea (najutjecajnijeg američkog lista u razdoblju od 40-ih do 70-ih godina 19. stoljeća) rekao je za concord da je to “grožđe za milijune.
