Chianti

Chianti (čit. kjanti), poznato talijansko vino, koje se pod tim imenom proizvodi još od XIV. stoljeća, a danas mu je geografsko područje ograničeno na pet zona (Arezzo, Firenze, Pisa, Pistoia i Siena) u vinorodnoj regiji Toscani. U pravilu, crno stolno vino koje se proizvodi iz grožđa sangiovese grosso (75-90%), canaiolo (5-10%), trebbiano toscano i malvasia del Chianti, koju zovu i malvasia bianca lunga (zajedno do 5%), a ostalih sorata najviše do 10%. Tek otočenom mladom vinu doda se (količinski 5 do 10 %) soka prezrelog grožđa, i time se produžava fermentacija koja pripomaže u formiranju mekog (zbog povećanog sadržaja glicerola), svježeg do reskog okusa i mirisa što podsjeća na ljubice. Tradicionalni postupak proizvodnje (tzv. toskanski način ili „governo all’uso toscano”) propisan je zakonom za vina koja će biti potrošena tijekom slijedeće godine nakon berbe. Chianti classico, (ma da se proizvodi iz grožđa istih kultivara i u sličnom omjeru kao i Chianti po tradicionalnom postupku), degustativno znatno odstupa od običnog chiantija, pa ga mnogi uvršćuju među bolja talijanska vina koja nose oznaku DOCG. Da bi se chianti classico još više unaprijedio kao kvalitetno i garantirano crno vino, samo je do konca 2005. bila dopuštena uporaba bijelog grožđa sorte trebiano toscano (ili malvasia del chianti). Nakon toga, dopuštena je uporaba samo crnih kultivara (sangiovese grosso i canaiolo, s tim da ranije korišteno bijelo grožđe zamjenjuje crno. Učešće takva grožđa ne smije biti veće od 25%, a pojedinačno ni jedan od tih kultivara ne smije prekoračiti granicu od 10%.) Nakad davno, iz bijelih se je kultivara proizvodio chianti bianco (bijeli kjanti). Ta je proizvodnja već dugi niz godina zabranjena. Oznaka Chianti je vjerojatno jedna od najstarijih zaštita kakvoće imena i vina. Naime, još je 1200. godine Firentinska Republika ograničavala područje koje ima pravo na nju. Iz 1716. sačuvan je pisani dokaz kojim Veliki vojvoda Cosimo III. De Medici određuje zone proizvodnje chiantija (a to su tada bile Carmignano, Pomino i Valdarno di Sopra).