Bistrila tvari organskog ili mineralnog podrijetla koje se dodaju vinu kako bi se fizikalno-kemijskim ili mehaničkim, najčešće kombiniranim djelovanjem pospješilo izdvajanje (taloženje) nestabilnih tvari vina. Najveći broj bistrila djeluje na elektrostatičkom načelu pri čemu zbog razlike u električnom naboju tvari u vinu i dodane tvari (bistrila) dolazi do gubitka elektrona, tj. do neutralizacije tih čestica i do njihove koagulacije, pahuljičanja (flokulacije) i taloženja (precipitacije). Od organskih bistrila najčešće se upotrebljava želatina i tanin. Napušten je postupak bistrenja mlijekom, dok se kazein, a naročito bistrenje s bjelancem jaja primjenjuje, npr. u Francuskoj i u drugim vinorodnim područjima gdje se crna vina proizvode tzv. bordoškim načinom. Takvi proizvođači, nerijetko, u opisu kakvoće svojih vina taj podatak vidljivo označavaju na svojim etiketama. Od anorgansko-mineralnih bistrila najčešće se upotrebljava bentonit, manje i silicijeva kiselina, dok su ostala, nekad upotrebljavana, već i zaboravljena (npr. španjolska zemlja, i kaolin). Više o pojedinim bistrilima vidi pod njihovim nazivima.
Silvanac zeleni
Silvanac zeleni je (u odnosu na brojne druge kultivare) manje rasprostranjena sorta kontinentalnih vinorodnih ...
