Autohton (lat. i grč.), samonikao. U vinogradarstvu često upotrebljavani izraz za označavanje podrijetla neke sorte loze. Npr. žilavka je autohtona sorta Hercegovine, što znači da je na tom prostoru kroz dugo vremensko razdoblje formirana i da je prastanovnik toga kraja. Žlahtina je autohtona sorta vinodolskog i krčkog vinogorja (koja se nalaze u hrvatskoj podregiji Hrvatsko primorje), a crljenak kaštelanski je pak autohtona dalmatinska sorta. Sorte nastaju spontano, tj. bez utjecaja čovjeka (prirodnim križanjem ili mutacijom) ili uz njegovu pomoć (klonskom selekcijom i hibridizacijom). Pojavom gljivičnih bolesti na vinovoj lozi (peronospore i pepelnice) i vrlo opasnog štetnika trsne uši, mnoge su sorte uništene i zauvijek izgubljene.
Do tada su vinogradari podizali nove nasade sadnjom ključića loze koju su imali u starim nasadima ili su te nasade obnavljali grebeničanjem, a nakon propasti od navedenih (i drugih) bolesti i štetnika, počelo se je sa sadnjom cijepova koji su se proizvodili u loznim rasadnicima, pa je velik broj sorata izostavljen i sortiment u znatnoj mjeri izmjenjen. Iako su u ta davna vremena sorte prepoznavane isključivo na temelju izgleda (morfološki), a broj njihovih istoznačnica (sinonima, da se ista sorta naziva različitim imenima) i istoglasnica (homonima, da se istim imenom nazivaju različite sorte) je zasigurno bio velik, vinogradarski stručnjaci su zabilježili kako je prije filokserne zaraze na području Hrvatske bilo između 400 i 500 autohtonih sorata. Danas, kada se sorte prepoznavaju na temelju DNK analiza, i kada su tako dobiveni podaci pouzdani, broj autohtonih sorata u Republici Hrvatskoj (prema tvrdnjama E. Maletića i I. Pejića) sveden je na 130, a glavni genocentri (“rezervati”) u kojima se te sorte nalaze su Dalmacija i Hrvatsko Zagorje, gdje se je (vjerojatno i zbog izolacije od vanjskih utjecaja) najduže zadržao tradicionalni oblik vinogradarstva.
