Atipično starenje vina (još i netipično starenje vina) je naziv mane vina koja se ponekad pojavi odmah nakon završene fermentacije ili u tijeku zrenja u boci, a iskazuje se ubrzanim starenjem mladog vina kod kojega se (uz gubitak sortne arome i vinoznosti) javlja neugodan zadah na plijesan i vonj ustajale mokre krpe, ali i na fox miris (koji je u nas poznatiji kao steničak, svojstven vinima proizvedenim iz hibridnih proizvođača (direktora). Prvi koji su na tu manu ukazali bili su njemački vinski stručnjaci pa ju označili kao „untipyscher Alterungston, odnosno „Untipische Alterungsnote“ koristeći za njeno označavanje i akronim UTA. Koje sve okolnosti u agrotehnici (možda manja gnojidba s dušičnim gnojivima), ampelotehnici (možda forsiranje velikog uroda i ranija berba), vinifikaciji (možda provedba vrenja bez selekcioniranih vinskih kvasaca i nedostatak hrane za kvasce) ili možda i u sortimentu (s obzirom da se ova mana češće pojavljuje kod vina proizvedenih od grožđa rizlinga rajnskog i chardonnaya) itd. dovode do ove neugodne pojave još nije u cijelosti razjašnjeno.
Tvar odgovorna za opisanu manu determinirana je kao 2-aminoacetofenon, koji nastaje transformacijom (oksidacijom i utjecajem ozona) indol 3-octene kiseline. Zna se da se ova mana pojavljuje kod bijelih vina, češće kod onih koja su proizvedena iz grožđa koje je prerano ubrano i koje je rodilo u zatravljenim nasadima, pa se pretpostavlja da je tome uzrok pomanjkanje dušičnih sastavina (s obzirom da se u novije doba preporuča, pa i manje provodi takva gnojidba). Jednom nastalu manu nije moguće otkloniti, međutim utvrđeno je da se ne pojavljuje u vinima kojima je dodana askorbinska kiselina (tj. C vitamin), čiju uporabu dopušta i hrvatski Pravilnik o proizvodnji vina (NN 2/05).