Ampelometrija (grč. ampelos = loza, métron = mjera) je područje ampelografije koje brojem nastoji izraziti variranje morfoloških svojstava vinove loze i odgovoriti na rodbinsku vezu (grč. filos = rod, filometrija) među (biljnim) vrstama. Ovu znanstvenu disciplinu prvi uvodi H. Goethe (1878.), razvija ju L. Ravaz (1902.), zatim Krimbas (1943.), P. Galet (1951.), A. Rodrigez (1952.) i dr. Ampelografska komisija OIV (osnovana 1951.) izradila je i propisala metodiku amp. istraživanja, koja uz filometrijske podatke sadrži još i opis izgleda pojedinih organa, agrobiološka svojstva (rodnost, otpornost na bolesti i štetnike itd.), tehnološka svojstva (strukturu, organoleptički i kem. sastav grožđa itd.), rasprostranjenost, nazive i istoznačnice (sinonime), ekonomski značaj i dr. Uz mnogobrojne naše pokojne i živuće ampelografe posebno valja istaći Stjepana Bulića i Zdenka Turkovića, Viktora Vitolovića, Marcela Jelasku, Edia Maletića i dr..
