Ampelografija

Ampelografija (grč. ampelos loza, grafis opisivanje) je disciplina koja se bavi filogenezom  (poviješću razvoja vinove loze kroz duga vremenska razdoblja) i ontogenezom (izučavanjem razvoja od začetka do završetka individualnog života te biljke kao jedinke) u čemu se služi opisivanjem najviše europske vrste (Vitis vinifera L.) i njenih brojnih sorata te američkih vrsta i njihovih brojnih križanaca, ukazujući na njihove agrobiološke i gospodarsko-tehnološke specifičnosti. Osoba koja se tim poslovima bavi naziva se ampelograf (izvedeno iz ampelografija – riječi koju 1661.prvi koristi Jacog Philip Sachs u Leipzigu, a kojoj znanstvene temelje postavlja De Clemente 1807.). Najstarijim ampelografom drže Plinija (23.-79.) koji je u djelu “Naturalis historiae” u 37 knjiga opisao, uz ostalo i neke sorte loze, a zatim Kolumela rimski poljoprivredni pisac (iz I. st.) od kojega su sačuvani opisi loze. Mnogi naši ampelografi (vinogradarski stručnjaci) posvetili su velik dio svoje aktivnosti tom složenom poslu (radovi kojih su također konzultirani pri izradbi ovoga leksikona) pa su neka od tih imena kratko opisana u posebnim natuknicama, a neka se samo navode u popisu literature. V.: Bulić Stjepan, Turković Zdenko