Alkoholizam je kronična bolest ovisnosti o alkoholu, dugo se i teško liječi, šteti pojedincu, obitelji i široj zajednici, pa se s pravom smatra jednim od najvećih zala suvremenog društva. Nastaje postupno kao posljedica trajnog pretjeranog uživanja alkoholnih pića. Znanost još nije odgovorila na mnoga pitanja u svezi ove bolesti, niti usaglasila stajališta kako ju definirati. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji alkoholizam se pojmovno određuje kao pojava ekscesnog i dugotrajnog konzumiranja alkoholnih pića što dovodi do promjene u psihičkom, tjelesnom ili socijalnom stanju, a te se promjene mogu dokazati.
Prema jednima alkoholizam je bolest cjelokupne ličnosti (Querido), bez obzira smatra li se psihopatološkom ili socijalnom posljedicom, alkoholičar se mora smatrati bolesnikom (Wiklund). Drugi pak smatraju da alkoholizam, kao ni hipertonija, nije bolest nego je simptom primarnih patoloških promjena (Larimer) pa je prema Osbornu alkoholizam s medicinskog stajališta, više simptom nego bolest. Premda se akutno pijanstvo još ne smatra alkoholizmom, nikakvim ga motivima ne možemo pravdati, već i zbog toga što ono može biti uzrok tragičnih posljedica u prometu i teških neugodnosti druge vrste, ali i zbog činjenice što se zna da učestalo opijanje vodi alkoholizmu.
Prema istraživanjima znanstvenika iz SAD i Kanade, žena dok je trudna ne bi smjela piti nikakva alkoholna pića, jer riskira defektan porod. Umjesto uvođenja tzv. suhih režima i prohibicija, mnogi vjeruju u snagu ljudskog razuma zalažući se za prosvjećivanje u tome i za razumnu potrošnju prije svega vina i to u količini tzv. fiziološki dopuštenih dnevnih obroka, koja, ovisno o starosti odrasle osobe, fizičke aktivnosti, spola, godišnjeg doba itd. od osobe do osobe podosta varira, ali se najčešće iskazuje u količini od oko 0,2 do 0,3 l/dan i to kao sastavni dio glavnih obroka (ručka i večere). V.: Fetal Alcohol Syndrome-FAS, vino i zdravlje, alkotest
