Albanija na mnogim svojim područjima ima idealne uvjete za razvoj vinogradarstva, ali ih za sada samo djelomice koristi. Na površini od oko 15.500 ha (petnaetgodišnja srednja vrijednost u razdoblju 1981-1996), proizvodilo se godišnje oko 809.500 dt pretežito stolnog grožđa. U tom istom razdoblju aritmetička sredina godišnje proizvodnje vina iznosila je oko 230.000 hl. Prema najnovijim podatcima koje je objavio OIV-e površine pod vinogradima u razdoblju od 2002. do 2004. iznose oko 7.000 ha. Godišnja proizvodnja grožđa u razdoblju 1996.-2000. (bez obzira na otprilike upola manje vinogradarske površine koje je ta zemlja imala u razdoblju 1981-1996) iskazuje se u količini od oko 689.000 dt, a u godinama 2001. 851.000 dt i godine 2004. 815.000 dt. Proizvodnja vina je u padu, (u 2003. i 2004. iznosi prosječno oko 95.000 hl), a to znači da se proizvođači sve više okreću proizvodnji i prodaji zobatica.
Vinogradarska je proizvodnja i ranije bila orijentirana na stolno grožđe i to pretežito starijega sortimenta (afus-ali, kraljica vinograda, chasselas...) i hibridnoga grožđa (izabela i dr.). Proizvedeno stolno grožđe služi za opskrbu vlastitog tržišta. Grožđice se ne proizvode već uvoze (godišnje u količini od oko 1.000 dt), kako bi se podmirile potrebe vlastitog tržišta. Ta se potrošnja iskazuje u količini od 0,03 kg/cap./god. Ni proizvodnja vina ne zadovoljava vlastite potrebe, nego se potražnja djelomično namiruje uvozom od oko 13.500 hl vina/god. Od vinskih autohtonih sorata u literaturi se najviše spominje od bijelih bege, koja ima izvanrednu sposobnost nakupljanja šećera (od 23 do 26%), a od crnih manda kuge koja više odgovara za proizvodnju laganih rujnocrvenih vina. Albanska vina na tržištu Europe su nepoznata. Na naše tržište uvozilo se, pred dvadeset i pet i više godina, jako alkoholno piće Skenderbeu konjak, koje kakvoćom odgovara našem vinjaku.
