Vinopedia - riznica znanja o lozi i vinu

pinot crni

Izvor: Vinopedia
Skoči na: orijentacija, traži
pinot crni (EBC)
kod nas ponegdje pod imenom burgundac crni (od naziva povijesne pokrajine Burgundije), izrazita je vinska sorta. Mutacijom ove sorte (nastale križanjem traminca crvenog i Schwarzrieslinga nastali su brojni klonovi (koji se označavaju kao sorte), a to su pinot bijeli i pinot sivi. Iz svoje domovine Francuske ova se je sorta proširila po cijelom vinogradarskom svijetu. U starijoj literaturi zapisano je da rodi malo (oko 30 do 40 hl/ha), ali da kakvoćom mošta i vina taj nedostatak obilno vraća. Kažemo stoga, da su ampelografi (npr. u Francuskoj) uzgojili preko 15 klonova pinota crnog koje kakvoćom grožđa i vina ne zaostaju, a urodi su im dva i više puta veći od rečenog (od 100 do 120 dt/ha). Dakako, tome, kao i kod drugih sorata, više ili manje pridonosi tlo (voli da je karbonatno), klima, rezidba (preferira dugu), zaštita, pravi trenutak berbe itd. Vino pinota crnog, kojega neki označavaju i francuskim Pinot Noir ili njemačkim imenom Blauer Spätburgunder, najčešće je granatnocrveno do ljubičasto-tamnocrveno, ali valja znati da iz grožđa ove sorte (s obzirom na to da joj sok nije obojen, nije bojadisar) proizvode i bijela vina u Champagni, koja su osnova za pjenušce. Sadnja i uzgoj pinota crnog na tlu Republike Hrvatske otpočela je najvjerojatnije najprije u Istri, pa su čak sačuvani podaci o sadržaju šećera i ukupnih kiselina u moštovima te sorte ispitivani na Poljoprivrednoj stanici u Poreču u razdoblju od 1888. do 1903. Zanimljiv je podatak da je tada izračunata srednja vrijednost ispitanih moštova iznosila 18,9 % šećera i 6 g/l ukupnih kiselina, i da su slični podaci utvrđeni i pedeset godina poslije, ali uz konstataciju da je, nažalost, opseg proizvodnje toga grožđa i vina znatno smanjen, a kao razlog navode se nestimulativne poslijeratne otkupne cijene. Tržišno interesantna proizvodnja pinota crnog u Republici Hrvatskoj sačuvala se najbolje u kutjevačkom vinogorju, iako je (Pravilnikom o Nacionalnoj listi, NN 159/04.) preporučeni kultivar u svim vinogorjima regije Kontinentalne Hrvatske, a u regiji Primorske Hrvatske u sva tri vinogorja podregije Istra. U Republici Hrvatskoj značajnija proizvodnja pinota crnog sačuvala se u podregiji Slavonija (kutjevačko i požeško-pleterničko vinogorje), podregiji Istra i u podregiji Moslavina. Sadržaj alkohola u tim vinima s oznakom kontroliranog zemljopisnog podrijetla kreće se između 11,5 i 13 % vol., a ukupna kiselost od 5,5 do 6 g/l. U dobrim godinama ponekad ima i do 8 g/l neprevrela šećera, pa kao takvo spada u skupinu polusuhih vina. U Sloveniji se sorta pinot crni uzgaja na području Slovenskih gorica, a u Vojvodini u sva tri vinogorja. Vino crnog pinota iz makedonskih brojnih vinogorja, a naročito oni iz bitoljskog i strumičko-radovičkog, bogati su bojilima i ekstraktom, ali i za tu sortu svojstvenim bukeom. U svijetu je pred dvadeset i više godina bio poznat kosovski pinot crni, koji se prodavao pod imenom Amselfelder (nekad i Amselfelder Spätburgunder) i koji je bio jedno od najizvoženijih vina iz tadašnje Jugoslavije. Na kraju, vino crnog pinota je među rumenim vinima jedno od najbogatijih proantocijanidolima.

Vidi: klevner.

Osobni alati