Vinopedia - riznica znanja o lozi i vinu

malvazija istarska bijela

Izvor: Vinopedia
Skoči na: orijentacija, traži
malvazija istarska bijela (RG)
Iako u Istri prisutna od davnina, tek je u proteklih stotinu godina zauzela vodeće mjesto među vinskim sortama. To mjesto je osvojila potiskujući crne vinske sorte (i posebno teran i rafošk) koje su u sortimentu ovoga vinorodnog područja krajem prošlog stoljeća bile tri do četiri puta zastupljenije od bijelih. Brzom širenju malvazije istarske (ne samo na račun crnih već i drugih autohtonih i uvezenih bijelih sorata) pridonijele su promjene na tradicionalnom tržištu istarskih vina (Trst, Beč, Prag i dr.), ali i njene odlike: bujan rast, redovita srednja do velika rodnost, otpornost na gljivične bolesti i kvaliteta vina što nastaje iz njena grožđa, naročito kad ono potječe s izrazitih vinogradarskih položaja. Prema najnovinim istraživanjima znanstvenika s Instituta za poljoprivredu i turizam iz Poreča, identificirane su ampelografske razlike unutar sorte m.i.b., pa će tek daljnja genetička istraživanja koja su u tijeku, odgovoriti na pitanje koliki je broj biotipova te sorte trenutačno prisutan u istarskom vinogradarstvu i koje su značajke svakoga od njih. Morfološkom i filometrijskom analizom malvazija s raznih vinogorja Istre utvrđene su fenotipske različitosti, ali i usprkos tako utvrđenom polimorfizmu, ispitivani su uzorci pokazali identičan mikrosatelitski profil.

Ranije neutemeljene tvrdnje da je m.i.b. porijeklom grčka sorta koju su u Istru donijeli Mlečani (a ta je pretpostavka nastala vjerojatno na temelju njena imena), sada su i znanstveno opovrgnute. Naime, na temelju DNK analize utvrđeno je da ona nema nikakvih rodbinskih veza ni s jednom od navedenih malvazija, čak da ne pripada ni skupini (grupi) tih sorata, a to znači da je samonikli-autohtoni istarski kultivar Vina m.i.b., ovisno o već spomenutim agroekološkim uvjetima (a vjerojatno i spomenutoj unutarsortnoj još nedovoljno utvrđenoj raznolikosti) te naročito tehnološkom postupku preradbe i njege, te starosti, variraju bojom od slamnatožute do zlatnožute, a sadržaj osnovnih sastojaka čini ih srednje do jako alkoholnim (od 11,5 do 13,5% vol. ), suhim, blago kiselim (5 g/l uk. k.), punim (suhi ekstrakt oko 20 g/l) i diskretno do izrazito aromatičnim. Sortni miris tipične mlade m.i.b. podsjeća ponajviše na miris bagremova cvijeta. Zbog heterogenosti položaja (i terroira) na kojima se ona u Istri uzgaja, i raspon kvalitete vina je velik. Bujska m. s ograničenih položaja koji se nalaze nedaleko od mjesta Buje, (na položajima Sv. Lucija i Kontarini) prva je ne bez razloga proglašena vrhunskom. Kasnije je u tu kvalitetnu kategoriju svrstana i porečka malvazija. U kategoriji kvalitetnih na tržištu se nudi čak trideset i devet, a u kategoriji stolnih vina samo jedna malvazija s oznakom kontroliranog podrijetla.
Zbog sposobnosti da u suhim i toplim jesenima nakupi obilje šećera, malvazija istarska bijela je, ne tako davno, bila osnova za proizvodnju mistele i desertnog vina (malvazije slatke), koje se u novije doba manje traži i, analogno tome, manje proizvodi.
Spomenimo da je m.i.b.[ Pravilnikom o Nacionalnoj listi dopuštenih kultivara v.l. u RH Pravilnikom o Nacionalnoj listi dopuštenih kultivara vinove loze u RH (NN 159/04.) ] svrstana među preporučene ne samo u podregiji Istra, već i u podregiji Hrvatsko primorje i kvarnerski otoci.
Malvaziji u primorskom rajonu Slovenije pripada također istaknuto mjesto. Glavna je vinska sorta u koparskom vinogorju, a više ili manje ima je i u ostalim vinogorjima ovog rajona (kraškom, vipavskom i briškom).
Mnoge sorte u svijetu nose oznaku malvazija, iako najveći broj među njima nema međusobno nikakve sličnosti, pa ni srodnosti, o čemu je više podataka sadržano u natuknici malvazija.

Osobni alati
Drugi jezici