Vinopedia - riznica znanja o lozi i vinu

lisne uši

Izvor: Vinopedia
Skoči na: orijentacija, traži

nošenjem bolesti su kukci člankonošci (Entomos) iz razreda s tri para nogu (Hexapoda), podrazreda krilaša (Pterygota), jednog od tridesetak redova i to onog koji se naziva rilčarima (Hemiptera). Taj red rilčara se dalje dijeli na dva podreda (raznokrilci-Heteroptera i jednakokrilci-Homoptera), a jednakokrilci na pet nadporodica od kojih se jedna označava kao lisne uši ili Aphidoidea. Tvrdi se da je do sada determinirano preko 3.000 vrsta tih kukaca i da vjerojatno ne postoji ni jedna biljna vrsta koju ti štetnici ne napadaju. Hrane se ubadanjem usne bodlje (iz rila) u epidermu tj kožicu lista ili mladice, odnosno u sloj zvan ksilem (kojim iz tla u list stiže voda s mineralnim tvarima) odnosno u onaj dio tkiva koji se naziva floem (kojim produkti asimilacije putuju iz lista u druge organe biljke). Crpeći sok iz jedne ili više biljnih vrsta (domaćina), štete njihovom rastu posredno i neposredno. S obzirom da najveći broj vrsta tih parazita ima sposobnost u jednoj vegetacijskoj godini stvoriti od 10 do 30 generacija, od kojih su brojne (najčešće proljetne i ljetne) generacije partenogenetske, (što znači da djevičanski nastaju, tj. bez oplodnje), i da u jednoj generaciji mogu izleći od 50 do 600 živih mladih uši potomaka, proizlazi da od jedne lisne uši u tijeku godinu dana može nastati njih stotine milijuna. U zadnjoj generaciji pred zimu pojavljuje se krilata muška uš, koja omogućava da ženka (nakon kopulacije) na zimskom domaćinu položi tzv. zimsko jaje, iz kojeg će se slijedećeg proljeća izleći ženska uš i tako od nje početi novi ciklus razmnožavanja. Kakav će on biti ovisi o klimatskim prilikama, o većoj ili manjoj brojnosti prirodnih neprijatelja, te o aktivnosti čovjeka koji svoje poljoprivrednu kulturu štiti. Na napad lisnih uši biljka reagira kovrčanjem lista, ali ako je napad jak, napadnuti dio, mladica ili grana vene. Štete koje lisne uši mogu nanijeti kulturnom bilju manifestiraju se i prenošenjem virusnih bolesti ili pak, zbog izlučene medne rose, poticanjem razvoja gljiva čađavica koje, prekrivajući list, smanjuju njegovu asimilacijsku moć. Zbog svega navedenog umanjuje se sadržajna i estetska kakvoća proizvoda, nerijetko se dio ili cijela biljka suši i ugiba.
Ako se biljka takvom napadu odupre, čemu mogu pridonijeti klimatske prilike ili veća pojava njihovih prirodnih neprijatelja (među kojima se posebno ističe božja ovčica-Coccinella septempuctata (koju u nas zovu i buba mara) i velik broj drugih predatora (ubojica druge vrste) od kojih ovdje spomenimo samo bogomoljke (od brojnih vrsta u nas najčešća prisutna zelena bogomoljka Mantis religiosa) ili njihovih parazita koji svoja jajašca legu u jajašca lisnih uši ili u njihove ličinke, odnosno u tijelo odrasle uši (među kojima je najefikasnija osica najeznica iz porodice Aphidiidae, koju se u cilju biološke zaštite i uzgaja), tada se opisane i druge štete mogu spriječiti. Uz brojne zaštitne mjere koje poduzimaju poljoprivrednici spomenimo postavljanje žutih ljepivih ploča ili prskanjem s odgovarajućim insekticidima, (od kojih spomenimo voćarski karbolineum u zimi, a u doba vegetacije kvasiju, kalijev sapun, nikotinske preparate i dr.) kojima se nažalost uz lisne uši uništavaju i njihovi spomenuti predatori i paraziti. I u ovim poslovima, preporuča se konzultirati fitomedicinara.
Šteteći svim poljoprivrednim kulturama na opisani način, ali i prenoseći i uzročnike bakterijskih ili virusnih bolesti, spomenimo da lisne uši velike štete nanose poglavito brojnim voćnim vrstama (breskvama, jabukama, kruškama i jagodastom voću: malinama i jagodama), ali i vinovoj lozi.
Vidi: trsna uš, vunasta lozina uš, štitaste uši, vektor, biodinamički uzgoj grožđa.

Osobni alati