Vinopedia - riznica znanja o lozi i vinu

žlahtina

Izvor: Vinopedia
Skoči na: orijentacija, traži
žlahtina (EM)
je autohtona vinska sorta bijeloga grožđa u vinodolskom i krčkom vinogorju. Sve dok nije otpočela molekularno-genetička determinacija sorata, brojni su je amelografi svrstavali među plemenke, na što ih je možda upućivalo njeno, vjekovima isticano lijepo ime (žlahtno - plemenito).

Žlahtina je sorta jake bujnosti. Jednogodišnja joj je rozgva smeđe boje, duga (zbog dugih međukoljenaca-internodija) i debela. Zbog navedoga, odgovara joj dugi rez rodnog drva, što se uz ostalo potvrđuje i time da se vrlo često upravo taj kultivar koristi za uzgojni oblik pergola.

List žlahtine je velik, trodjelan ili peterodjelan, a cvijet hermafroditan (dvospolan), što osigurava dobru oplodnju.

Veliki grozdovi (iako neujednačene težine koja varira čak između 95 i 570, najčešće između 260 i 320 grama), sa jednoliko razvijenim bobicama ugodna je okusa pa se koristi i kao zobatica. Ipak valja naglasiti da je dobar glas žlahtina stekla ne kao zobatica, već kakvoćom vina koje je najčešće slamnatožute do zlatnožute boje, suho, karakteristične sortne arome i skladna okusa. Grozd prosječne težine najčešće sadrži oko 100 bobica. Peteljka čini oko 3,5% težine grozda. Na težinu kožice bobice otpada između 5 i 7%, a na težinu sjemenki od 2 do 3%. Na temelju navdenih podataka o količinskom sadržaju tvrdih dijelova grozda lako zaključujemo da je žlahtina (premda se koristi i kao zobatica) tipična vinska sorta s velikim korisnim učinkom (randmanom) kod moštenja. Zahvaljujući navedenim filometrijskim podacima za grozd, bobice i rozgvu te uobičajenoj dugoj rezidbi i visokom koeficijentu rodnosti (koji iznosi po jednom rodnom pupu od 0,9 do 1,2 grozda), te dobroj oplodnji, žlahtina bijela svrstava se među sorte visoke rodnosti.

Kemijski sastav žlahtine bijele ispitivali su mnogi autori. Zanimljivi su podaci inžinjera Marcela Stipetića koji je utvrdio još davne 1931. godine da je tada najviše šećera “nakupila” žlahtina bijela u Dobrinju na otoku Krku (19% po Babo-u i sa 6,8 g/L ukupne kiselosti iskazane kao vinska), a zatim redom, taj je sadržaj bio u Novom Vinodolskom između 18,2 i 20,0% (i sa 6 g/L uk. kis.), Driveniku u Vinodolu sa 18,0% šećera (i 6,0 g/L uk. kis), Bribiru 18,1% (uz 4,8 g/L uk. kis.) i Vrbničkom polju 17,0% (i 7,8 g/L uk. kis). Najmanji sadržaj šećera te je godine sadržavala žlahtina ubrana u Grižanama i to 15,3% (uz 6,8 g/L uk. kis.).

Praćenjem sastava vina žlahtine bijele u tijeku dvadeset godina i na temelju elaborata o zaštiti kontroliranog zemljopisnog podrijetla iz 1980. godine može se zaključiti da je ono u pravilu srednje jakosti (sadržaj alkohola se je u tom razdoblju kretao između 11,3 i 11,8 vol.%). U navedenom razdoblju proizvodila su se isključivo suha vina koja su sadržavala između 4,8 i 5,9 g/L ukupnih kiselina). Vina žlahtine su skladna (harmonična) okusa, a zbog ugodne toj sorti svojstvene arome ljupka su i pitka. Takva deustativna svojstva vina žlahtine iskazuju posebno u prvoj i drugoj godini, a to znači da se ne preporuča njihovo duže čuvanje.

Suvremeni agroekološki postupci u proizvodnji grožđa (uz manja opterećenja, a to znači i manje urode) i provedba berbe u optimalnom trenutku (što podrazumjeva berbu u hladnom dijelu dana i dan-dva prije uobičajenog načina određivanja trenutka zriobe na temelju indeks zrelosti), te brza preradba uz uporabu selekcioniranih viskih kvasaca i kontrolirano vrenje u atmosferi inertnog plina, svrstati će vina ovog kultivara u skupinu vrhunskih.

Uz veće količine što se proizvode i troše u domaćinstvima, naročito u Vrbniku na otoku Krku, znatan dio, koji se na tržištu pojavljuje u boci i pod imenom Žlahtina, odnosno Vrbnička žlahtina ili pak Zlatna vrbnička žlahtina itd. zaštićen je i za sada, kao što je već istaknuto, uvršten u kategoriju kvalitetnih vina.
Najveći proizvođač kvalitetnog vina žlahtina je PZ Vrbnik (koja je utemeljena 1904. godine i čiji članovi godišnje proizvedu oko 80.000 dt grožđa koje se prerađuje u zadružnom vinarskom podrumu izgrađenom davne 1930, a početkom 1990. opremljen najsuvremenijom vinarskom opremom).
Od ostalih registriranih i na tržištu cijenjenih viogradarsko-vinarskih proizvođača grožđa i vina sa sjedištem u Vrbniku valja spomenuti tvrtke "Obrt za vinarstvo i rasadničarstvo - Šipun", "Ugostiteljstvo i turizam Nada", "PZ Gospoja", "Katunar - vinarija d.o.o.", "Ivan Katunar - obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo", "Vinar Petar Čubranić i sinovi", te "Udruga malih vinogradara i podrumara - Mali VIP". Podrum tvrtke "Frajona d.o.o." smješten je u mjestu Malinska.
Najveći dio vina žlahtine prodaje se kao kvalitetno suho vino, a dio ulazi i u sastav pjenušca Valomet (koji se proizvodi od 2007. godine i to vrenjem u boci, a ta boca najveći dio proizvodnog razdoblja u trajanju od jedne do tri godine provede u podmorju na dubini od oko 30 m).
Vrenjem u boci iz kvalitetnog vina žlahtina proizvodi se i pjenušac "Nada" kao i pjenušac "Frajona", a vino žlahtina osnova je i pjenušcu "Porin" koji se proizvodi tehnološkim postupkom vrenja u tankovima, dakle postupkom charmat, te po prvi puta ponuđena tržištu 1997. godine).

Najveći proizvođač grožđa i vina žlahtine u Vinodolu je tvrtka "Pavlomir d.o.o.", dok "Vinodolska poljoprivredna zadruga Studec" vino žlahtinu proizvodi isklučivo za opskrbu svojeg ugostiteljskog objekta "Konoba u vinogradu", na mikrolokaciji "Pod Sv. Mihovil".

Pravilnikom (NN 159/04.) žlahtina je uvrštena među preporučene kultivare u podregijama Hrvatsko primorje i Istra.

Osobni alati